Nezaboravno ljeto

4 sep
Ilija Topić

U okrilju Projekta Dijalog za budućnost pristigao sam u Ljetni omladinski kamp na Jahorini gotovo antički – proročanski i sudbonosno. Elementarna nepogoda poplava nadvila se nad moj prostor bivanja i življenja, stoga sam u svibnju 2014. godine odlučno pošao u Crveni križ i odlučio pripomoći svojim znanjima i umijećima. Iskreno sam suosjećao s mnoštvom unesrećenih koji su napustili svoje domove i ognjišta i pošli u nepoznato – u neizvjesnost i nesigurnu egzistenciju. Često nisam razlućivao o vremenu koje je prolazilo jer je svako ljudsko biće, koje sam upoznao i svjedočio njegovoj nevolji, duboko ostavilo traga u mojim mislima i previranjima. Teške životne situacije mnogobrojnih obitelji, njihovi jauci i povici, beznadna zapitanost spram budućih nazora, osvijestile su moja djelovanja i usmjerila me u razumijevanje, odlučnost, suosjećajnost, brižnost, skrušenost.

Nakon brojnih neizvjesnih stanja i priroda je odlučila umiriti svoju kaotičnost i nepredvidivost. Nakratko su se utišale i moje obveze u Crvenom križu, stoga sam zaprimio i poziv nazočenja Ljetnom omladinskom kampu na Jahorini. Odluku o polasku prihvatio sam razgaljeno, i moji prijatelji, koji su sudjelovali u radu Crvenoga križa, odlučili su poći, stoga smo pohitali u izvanjsku stvarnost – daleko od one bezlične i nemilosrdne koja nas je okruživala. Uistinu sam samo želio zatomiti slike, koje su neprestano navirale, o teškoj elementarnoj nepogodi poplavi koja je prouzročila mnogo gubitaka. Gajio sam nade o trenutcima mirnoga sna i odmora te o novim susretima i lijepim zgodama. Gotovo sam neupućen pošao na Jahorinu, stoga sam strahovao hoću li se uklopiti u novu sredinu i hoću li ispuniti očekivanja i traženja koja su postavljena pred mene. Putujući, pratile su me primisli o ravnici koju sam napuštao i njezinom tragičnom usudu, brojnim licima s kojima sam se susretao i njihovim sudbinama koje će trajno ostati urezane u moje biće.

Moji su se strahovi raspršili dolaskom na Jahorinu – priroda u svojem najveličanstvenijem okrilju iznjedrila je mnoštvo slika i boja. Moj je prvi susret s Jahorinom prouzročio oduševljenje i divljenje, a iskustvo bivanja u Ljetnom omladinskom kampu izgradilo je i uobličilo moje svjetonazore i postupke. Srdačan i topao pozdrav ravnatelja i voditelja Kampa te dolazak drugih sudionika prouzročili su moju povećanu pažnju i intrigiranost daljnjim postupcima i radnjama. Promotrivši stotinjak mladih bića, koji su pristigli iz poplavljenih područja, njihovu nadu i vjeru u bolje i uspješnije sutra, osnažilo je i moj um te je osvijestilo moja snažna uvjerenja o potrebi dugotrajne i opsežne pripomoći unesrećenima. Potpljene nastambe odnijele su i drage uspomene, obiteljske fotografije, sve što nas je nekada činilo sretnijima i zadovoljnijima. Svi smo svjedočili jednom kolektivnom šoku i ekstazi nesreće, nemoći, besperspektivnosti. I žudno smo priželjkivali odmak i odmor od teških životnih previranja.

Svjedočio sam sveobuhvatnom i uspješnom radu Kampa i pozitivnim međuljudskim odnosima koji su primjerom zajedničkoga rada i suradnje. Rad, učenje i naposlijetku zabava bili su poticajni i motivirajući. Uspješno odrađeni dnevni zadatci rezultirali su večernjim razgovorima, produbljivanjem spoznaja jednih o drugima, sportskim aktivnostima. Pred nas je postavljen izazov rada s nepoznatim osobama, razgovora u radnim grupama, promišljanja o svakodnevici i problemima, a voditelji su zračili beskrajnim povjerenjem i razumijevanjem, stoga smo bez straha i suzdržavanja dijelili sve strahove, tjeskobe i razočarenja. Zajedno smo dijelili raznovrsnost emocija – plač, tugu, radost, smijeh te naposlijetku zabavu. Nekad sam potajice prikrivao svoje strahove i emocije, a novo iskustvo naučilo me je da istina uistinu oslobađa i okrjepljuje. Kamp nas je poučio da međuljudske odnose ne određuju vjera, nacija, godine. Svi možemo doprinijeti zajednici kojoj pripadamo svojim različitostima. Složno smo dijelili i dan i noć.

Iz Jahorine polazim osnaženoga duha, vedriji i poletniji. Bilo je divno svjedočiti pozitivnim mislima i iskustvima te spoznati vrijednost pravih životnih ljepota – u doticaju s drugima, nepoznatima, a opet onima koji su nas hrabrili osmijehom, toplom riječju i podrškom. Poučen sam i odlučnošću izvršenja svih postavljenih zadataka, ustrajnošću i dosljednošću. Pronalazio sam radost u pravovremenom izvršenom zadatku, uspješnom radnom danu, pokojem novom vedrom događaju ili tužnoj priči, ugodnoj i razdraganoj komunikaciji s osobljem hotela te brojnim kratkim trenutcima koji iznjedruju ganuće, divljenje ili osmijeh. Spoznao sam vrijednost druženja, zajedništva i rada. Organizacija aktivnosti Kampa besprijekorno je usustavljena. Svaki je naš podražaj i postupak pomno osmišljen te na naše emocije djeluje odgojno, motivirajuće i poticajno. Iskustva i spoznaje kojima sam svjedočio, trajno nosim u svojemu biću i prenosim ih bližnjima. I gajim nadu da će mnoštvo mladih, poput mene, pronaći na ovom istom mjestu sve odgovore na pitanja koja sam i sam postavljao, razriješiti dvojbe i otkloniti strahove. Rado bih ponovno svjedočio tom divnom trenutku u kojemu smo zajedno dijelili sve strahove i tegobe, a opet zajedno pronalazili utjehu i nadu. Ponovno bih pošao na Jahorinu i susreo svoje nove prijatelje! Iz Jahorine smo pošli snažnoga duha i poleta te ohrabreni prihvaćamo sve što život pred nas postavlja – i radosne i teške trenutke. Sjećanja i nova prijateljstva trajno nosimo sa sobom, dosljedno ih potvrđujemo, njegujemo i zajedno rastemo – bivamo bolji, pravedniji, suosjećajniji, zahvalniji. Beskrajno sam zahvalan za životno iskustvo Jahorine! Svjedočili smo jedinstvenom ostvaraju i to će nas dovijeka povezivati.

 

** Tekst je nastao u sklopu Nagradnog poziva za učesnike UN Ljetnih kampova 2014. Kapove su podržale UN agencije u sklopu projekta DIjalog za budućnost, a konkurs kao i  nekoliko kampova organizovali su OIA i Munja inkubator**

 

(Visited 117 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments