Jebiga, bez tebe.

7 dec
Nevena

Jebiga.

A danas nosim jaki karmin iako je ljeto i ne bih trebala (kažu beauty blogerke i tako ti stručnjaci). Baš hoću, odavno mi karmini stoje u ladici koju koristim samo za odlaganje gluposti koje mi ne trebaju, a koje ne želim baciti.  Iznenadim se svaki put kad shvatim koliko detalj zapravo može da vam popravi dan i stav, a koliko je malo potrebno da vam sličan detalj odvuče misli u totalno suprotnom smjeru od onog kog ste planirali. Danas mi je bezbroj ljudi reklo da izgledam odlično i da sam se baš sredila (iskreni da budemo ništa osim tog karmina nije drugačije na meni, vječne farmerke, vječna majica na tufne i starke). No dobro, ako oni tako kažu.

Balaš u ušima (Mix za sanjare), ceker na ramenu i put pod noge, do centra grada. I onda u prolazu osjetim tvoj parfem. Jebote kako mi je falio taj miris. Vjerovatno sam baš počela da blejim u prazninu kad mi je prišao momak koji je mirisao na tebe (Kako ću kasnije shvatiti, pomislio je da mi se svidio jer sam hipnotisano gledala u njegovom pravcu). Kratak razgovor, elegantan odjeb i vratih se u kolotečinu Noći kad je Tisa nadošla. Nisam došla ni do refrena a već sam bila u našoj ulici i koračala nekim stazama prošlosti koje će mi uvijek biti drage i koje ćemo samo ti i ja razumjeti. Do sada sam vješto zaobilazila te zabranjene zone, ali danas su me same noge tamo odvele. Još uvijek je tu stepenik na kom smo se ljubili, grlili i možda voljeli. A i onog raspalog Fiću nikako da pomjere.

Može li se započeti novo poglavlje bez da staro bude zaokruženo? Očigledno može. Nisam najsigurnija šta je bilo niti šta se dogodilo na kraju ali sam sigurna da je počelo jedno novo poglavlje, za koje ne znam kako će se završiti, ali znam da ti za učešće u ovom dijelu knjige treba mnogo više od običnog “Izvini” i želje da budeš tu. A pravo da ti kažem, ne znam ni koliko želim da budeš tu, da budeš tragični zaplet po ko zna koji put.

Priznajem, poželjela sam da ti, bar kao prijatelju, čujem glas, okrenem broj i javim novosti o mnogim lijepim stvarima koje mi se dešavaju u ovom trenutku, a u začetku tih poduhvata si i sam bio uz mene i pružao mi podršku.

No šta je tu je, ti imaš nju, ja imam njih. Pa dokle ko dogura. Ja moram bježati iz ove ulice, možda i grada, a vjerovatno i države da bih pronašla sebe i zaboravila tebe.

A danas nosim jaki karmin iako je ljeto i ne bih trebala. Šetam mnogo. Završavam fakultet. Čitam knjige u parku. Znam nasuti pivo, a da ne napravi mnogo pjene (ti me naučio) i planiram gdje putovati dalje. Sve bez tebe. Jebiga.

PS Čuvaj se, molim te.

PPS Jebiga, vidiš, opet psujem.

(Visited 1.992 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin