Nesuđena

18 okt
Semir Krnjić

Voljela me žena života vrijedna.
Volio sam i ne krijem to,
ali nije nam suđeno.

Još se nadam da će doći,
da me zagrli u noći.
Za sreću ne treba samo dvoje ,
sve što treba sudbina se zove.

I zato plačem ja na glas ,
suze idu to je zbog nas.
Bože moj čuvaj je u Ime Tvoje volim je.

I ako je nesuđena bila ,
svoju ljubav nije krila.
Još mi je draga i mila .
Žao mi je što zauvijek
nije moja .

Pričali smo zajedno o svemu,
svim srcem zavolio sam nju.
Naša ljubav nije imala cijenu ,
sad ima samo uspomenu.

Moje srce samo nju želi , sudbino zašto dozvoli.
Da baš ona meni ,
bude dar nesuđeni.

(Visited 723 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments