Nepovezani sistem

21 jan
Dijana Stevanović

Mislimo o prošlosti, živimo u sadašnjosti, a gledamo u budućnost. Kako je to neraskidivo čudno povezani sistem mišljenja, življenja i gledanja, koji posjedujemo, a ne umijemo da objasnimo. Možda ne umijemo iz razloga što nam to nije potrebno. Mada, dešava se da nam ponekad zatreba ono što ne umijemo. Ne umijemo da objasnimo zašto mislimo o prošlosti, šta vidimo gledanjem u budućnost i ne umijemo na pravi način izreći kako živimo u sadašnjosti. Nedostaju nam misli, riječi i djela koja bi iskazala suštinu. Onu suštinu gušimo misleći, govoreći i radeći nepovezanim sistemom. Kako bi taj sistem prodisao i ponovo postao povezan, trebali bismo možda početi vjerovati da se sadašnjost može ispraviti onoliko koliko nam ona to dozvoli, prošlost zaboraviti u onoj mjeri u kojoj ona odluči biti zaboravljena, a budućnost polako, predano i strpljivo sačekati. Teško je održavati nepovezani sistem, ali je još teže iz njega preći u povezani, koji je neuporedivo lakši. To je ponekad nepremostiva prepreka. To je kao prelazak iz jedne faze života u drugu. Šta je bolje, a šta lošije, ne može se lako otkriti. Takav je naš um – ne može da misli o onome u čemu živi i šta trenutno ima, nego u većini slučajeva o onome što je nekada imao ili što želi i po nekoj logici, treba da ima. To bi bilo obrazloženje zarobljenog uma u nepovezanom sistemu. Ne smijemo se ni po koju cijenu truditi da na silu izbavimo naš zarobljeni um iz nepovezanog sistema, jer bi tada u tom nepovezanom sistemu došlo do još većeg i strašnijeg haosa. Ostavimo naš zarobljeni um na miru. Njemu je izgleda lijepo živjeti u nepovezanom sistemu. Neka ga, pustimo ga. Nepovezani sistem se sigurno dobro stara o njemu. Možemo mu vjerovati iako je nepovezan, iz jednog sasvim običnog razloga – i mi sami sebi smo veoma često takvi… nepovezani u sopstvenom sistemu.

(Visited 171 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments