Negdje tamo

3 dec
Medina Mehurić

Sigurno prva misao jeste šta znači to negdje tamo, i koje je to mjesto i vrijeme radnje? Na to odgovor ne bih bila u stanju dati ni za hiljadu godina, niti ja, niti bilo ko drugi ko maršira na putu ovozemaljskog života, a ipak tako puno puta u životu smo svi bili oni koji ostavljaju to nešto tamo negdje. Nerado i teško je izgovorena ona rečenica, da je tako moralo da bude, kada nemaš izbor da biraš uzimaš ono servirano bez predomišljanja i to je najzad tako. Izgovaramo li je teško samo zato što znamo da nismo dali svaki atom svoje snage u tom trenutku, ili pak što jesmo, a opet je ishod bio isti i ostalo je tamo negdje. “Ostalo mi pola života, pola duše, pola srca, pola ljubavi, pola snage i volje, tamo negdje” i ne tako tiha rečenica često stvori eho u našoj glavi, pa shvatimo koliki dio nas tamo negdje odavno boravi. Čovjek nije za podjelu ali ga život često isparća i pošalje neke dijelove tamo negdje, gdje se snivaju najljepši snovi, gdje dišu svi koji odavno su predali svoju dušu nebu, gdje prijateljstva žive, najljepše ljubavi opstaju i gdje maske nisu potrebne. Tamo negdje gdje sam ostavio tebe, sebe i sve vas što možete stati u taj dio mene.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 84 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on Google+
Google+

Comments

Autor Hocu.ba praksa