I onda dođe vrijeme, obično nekada iza ponoći, gdje samo još zvijezde vode kasne razgovore sa tobom i nesvjesno zavode mjesec svojim sjajom, kada ležiš sam pod toplim pokrivačem sa nesanicom kao prijateljem, i šutiš.
Šutis, maleni čovječe.
A glasno misliš.
Šuteći pričaš.
I misli tiho šapuću sva tvoja skorija i davna nadanja, očekivanja i razočarenja.
A ti šutis.
I onda dođe to vrijeme.
Kada stvarnost udari punom snagom u najbolniju tačku našeg bića.
Duša nam zajeca.
A mozak samo vapi za odgovorima zašto i kad.
Glasno se bori, čupa iz tebe odgovore, kad si dopustio da poklekneš, kad si se predao, kad si dao svoje srce, svoje tijelo i dušu.
Kada si umjesto jedinstvenog čovjeka postao istrošena verzija drugih?
I nadasve pluta iznad svega kao oblak ono jedno “zašto”.
Zašto si se melani čovječe iz korijena promijenio?
Sta je to natjeralo tvoju čvrstu dušu da se sakrije zbog straha na bol i da tijelo poklekne bez svog do tada vjernog voditelja?
I znaš ti maleni čovječe, u dubini tvog unutrašnjeg bića staji razlog, mada skriven, ograđen neprobojnim kamenjem, ali znaš ti….
I onda prije zore kad sve već se smiri pa i tvoja duša, obećaš si da će biti bolje.
Da ćeš od sutra živjeti novi život.
Da će razlog tvoje trepeljivosti biti u potpunosti iskorijenjen a ne samo ozidan kamenjem.
Već ujutru sa prvim zrakama sunca otvaraš oči, i dok ti je prva magla na zjenicama sjetiš se sinoćnog toka misli te na kratko te bol podsjeti na ožiljke unutar duše.
Sjetiš se obećanja sebi i krećes u novi dan sa nadom da će biti tako. Misliš u sebi: ” Prošlosti je iza mene, tu joj je i mjesto.”
Piješ jutarnju kafu, maska uredno složena na licu i duši čvrsto se prlijepila.
Nije trajno ljepilo doduše, ali trajat će.
Do sljedeće vedre noći kada će ponovo duša tiho jecati.
Jer čovjek je slab u noći kada priča sa zvijezdama, tada sve zaboravljeno biva vraćeno, a sve obećano pada u vodu.
Prošlost dolazi na vrata i bez kucanja ulazi u prostorije uma.
Kida sve sto stigne, u umu pravi nered.
A čovjek, leži i šuti.
Dok njegova duša tiho jeca.
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
