Ne, ja nijesam nestao

29 apr
Tea Selimaj

Ne, ja nijesam nestao. Ja sam samo otišao tamo, gdje ću se malo bolje snaći. U neki drugi svijet za koji sam rođen. Tamo negdje,daleko, među zvijedama koje sam sanjao.. Kaao kad čovjek sanja najveću ljubav,kojom je u srce pogođen.

Ne, ja nijesam nestao. Samo sam mislio da sam porastao, da sam postao veliki čovijek i da mogu sve.. Da pređem most, da preskočim rijeku duboku, plavu kao moja kosa, i hladnu kao moja noga bosa.. Ne,ja nijesam nestao. Samo sam mislio da sam porastao..

Ali nijesam pomislio da je rijeka još veća, i dok hodam bez košulje na sebi, da će se dogoditi nesreća i da ću otići u svijet za koji sam rođen..jer ja ovdje nijesam umio da živim, ja sam nekom drugom zvijezdom odavno vođen.Ne,ja nijesam nestao. Samo sam htio da vam pokažem, da sam čovjek.. Da mogu sve uraditi.. A ne kao što ste vi mislili da je Ogi samo jedna mala beba.. I dok sada plačete, ja vas posmatram iz mog novog doma, sakriven među zvijezdama daleko na nebu..

Ne plačite.. I ne pravite još višu rijeku, još veću vodu koja me davi. Neka to bude samo uspomena da je postojao jedan dječak plavi. Ne, ja nijesam nestao. Ja sam samo otišao da kao i vi, prošetam Podgoricom. Da prođem onom dugom ulicom, preko mosta malom prečicom. Pored onih koji tuda prolaze, i misle mnogo na NOVAC,NATO I BAZE.. A onda se sjedine kada za nekog kao za mene krenu suze, i shvate da nesreća još jedno nedužno dijete uze. Ne,ja nijesam nestao.

(Visited 1.135 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin