Ne znam ni sam zašto sam tu noć plakao više nego inače, zašto je po prvi put tako oštro vjetar prodirao i uvlačio se duboko u svaki kutak moje crne kutije, zvane soba.. Te noći je sve bilo drugačije, a opet sve tako isto.. Isto kao i te noći kad je otišla. Tim koracima je trebala odkoračati u sreću i nešto što se zove život. I od te noći dišem, al’ živ nisam, karma mi je najbolji prijatelj, a u isto vrijeme i neprijetelj.. U trentku je prihvatam, a u trenutku odbacujem. I sad znam kako je živjeti a ne biti živ, već dvije godine znam to, baš od te noći, i divim se djevojci koja je to znala pet godina. Djevojci čiji sam život gasio iznova svakog dana i onoj kojoj dugujem isti taj. Sad se zapravo pitam samo otkud ti pravo ti mali čovječe.. I ne znam nisam nikad ni znao.. Karma mi tiho šapuće da nemam pravo ni na suze jer njene sam utapao u svoje dlanove tolike godine. Koliko je ta djevojka bila jaka, Bože ni sam ne znam.. Sjećam se samo zadnjih riječi “Izvini samo izvini, ako sam ikad bila djevojka kakvu nisi želio” dok su joj smeđe oči podrhtavale na suzama. Ljudi vjerujte mi, sijale su i tad više nego ikad a toliko sam puta ih ugasio.. Nijemo sam je gledao i poželio samo da ne postojim, da nisam u koži ovog čovjeka, stidio sam se toliko. Zar ja da budem taj kome će biti upućeno izivnjenje? Srami se ponavljao sam.. Ja njoj nisam čak ni to rekao, zar da pocijepaš svilu pa joj kažeš da se ponovo sastavi jer tako ti želiš.. Nije išlo znao sam i sam. Ispratio sam je pogledom do kraja sokaka, dok mi se pogled nije zamutio suzama i dok moja koljena nisu pala na tlo.. Nisam više vidio maslinasto zeleni kaput i blago zatalasanu kosu do ramena. Više i neću nikad, znao sam tada.. Te noći moji jecaji su odjekivali i svaku tišinu uznemirili. Ličili su na njene jecaje koje sam svakog dana slušao iz druge sobe a pravio se gluh.. Zadnjih dana nije ni plakala, samo me gledala nekim sivim pogledom i nakon što bih je udario i dalje je gledala i nepomično stajala ispred mene. Duša mi se trga na komadiće ponovo ove noći, slike su izugubile i boju, a ja, ja sam se davno izgubio i još nisam pronašao sebe.. Vjerovatno nikad i neću, a više i ne želim to.. Želim znati samo da ja nisam sposoban da ubijem nekog poput nje, želim znati da se ona ponovo smije i želim da znam da više ne postoje ljudi kao ja. Želim da vam kažem, vi niste neko poput mene, ne smijete nikad ni postati. Ne dozvolite da vaša snaga bude ono što će smrviti nečiju dušu, ne dozvolite da nagnuti nad tuđom prazninom , kao na dnu bunara ogledate svoje vlastito lice.
Ne dozvolite da ugledate vlastito lice
10
sep
(Visited 495 times, 1 visits today)
