U vremenu globalizacije,internet je napredovao do te razine da ga danas koristi gotovo 50% svjetske populacije. Znanje je dostupnije nego ikad,a mi smo sve siromašniji istim. Prioriteti su nam stvari koje nam ne bi trebale biti ni opcije. Knjige su postale ukras za uredjenje interjera,a mobilni telefoni su tu za dokazivanje. Materijalne stvari postale su kompletno mjerilo bogatstva čovjeka. O duhovnom kao nečem što sve više iskače sa ljestvice mjerila neću niti govoriti. Polako al’ sigurno zakopavamo sve ono bitno,a ego hranimo lajkovima na društvenim mrežama. Sve više nam odgovara druženje s prijateljima baš putem istih. Znate ono “dobri smo si”, a to sto ga nisam vidio ima 15 godina,iako živi taj isti broj kilometara udaljen od mene,ma to nije bitno,čujemo se tu i tamo. Tehnologija je napredovala toliko da sve više “kućnih” robota obavlja tolike poslove,ali mi i dalje nemamo vremena. Diploma je sve više,a znanja sve manje. Željni smo saznanja “žutih štampi” i to nam postaje možda jedina literatura. Ispod nivoa nam je obavljati kojekakve poslove,a taj nivo smo si sami postavili. Sami smo se uzdigli do zvijezda. Nismo koračali,uzletjeli smo. Ego su nam napuhale sve samo ne bitne stvari. Sa 15 i sa 35 godina naš vokabular izgleda gotovo identično. Ako smo ga obogatili sa par novih riječi,to su “interne psovke”. Za prelistat Klaića rijetko tko nalazi vremena,a da “progugla” ne može jer je okupiran drugim stvarima koje internet nudi. I dok se “hranimo ” standardima koje nam nameće današnje društvo,postajemo siromašniji nego ikad.
A onda sa svih strana slušamo “Gdje ide ovaj svijet,ovo društvo?”
Kao da mi sami ne spadamo u isto.
Spadamo,itekako spadamo.
I na nama je da krenemo ka putu promjena. Mi smo oni koji odlučuju o životu budućih naraštaja. Naša proaktivnost krojit će budućnost. Nađimo vremena za sebe,za svoje najbliže,jer bi nam za isto moglo biti prekasno. Neka nam ne bude lakše plakati nego promjeniti se. I kako kaže indijski vođa Gandhi koji se sve samo ne reaktivno borio za svoj narod. “Budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.”
Promjena čuči u nama samima,dopustimo joj da ispliva na površinu.
