Muzikom, od Travnika do 71 evropskog grada

8 nov
Azra Zahirović

Oduvijek se znalo da u Travničkoj čaršiji ima svakavih đakonija ,al’ da postoji bend koji svira eksperimental klasiku … to će tek da se čuje.
Holographic Human Element su tri riječi koje najbolje opisuju šta ova mlada ekipa zapravo radi.

Sviraju eksperimental i modernu klasiku protkane elementima New Age-a i progresivnog post-rocka. Ideja se rodila par godina prije,ali prva svirku bend je imao u Sarajevu, na Dan mladosti , 25.maj te 2013. godine. Sastav je ovakav : Gitarista Adnan Đonlić (22), bubnjar Ajdin Škulj (21) i klavijaturistkinja Tihana Martinović (21); plus Darko Saračević- tonac , prijatelj, PR i sve što vam već padne na um. Svojim talentom osvojili su Evropu i proputovali sedamdeset i jedan grad. Sve je kod ovog benda tako u nekom novom fazonu, a intervju s njima radila sam upravo jer su posebni. Tog septrembarskog dana, oni su postali prvi bend koji mi je platio kafu, te smo tako započeli razgovor.

Moja radoznalost mi nije dala da ne pročačkam zašto je baš Holographic Human Element jedini bend koji je nakon Alter Art platforme Travnik , kroz koju je prošlo toliko bendova, opstao. Razlog je, reče Darko jednostavno : „Ovi mladi ljudi su tražeći svoj put i pokušavajući ostati vjerni sebi i muzici uspjeli srušiti konvencionalne zidove građenje godinama i upustili su se u ozbiljnu avantutu.

Momci ne znaju note
Ne,nije šala… Bend koji je pobjedio na Zaječarskoj gitarijadi 2014.,nastupao preko 100 puta samo u prethodonoj godini i to u 17 država, u svom sastavu ima ljude koji uopšte nisu završili muzičku školu.
Naime,ni gitarist ni bubnjar nisu muzički obrazovani. Da li je bitno? Meni se čini da nije.
Tihana svojim muzičkim znanjem građenim godinama popunjava te praznine, dok ostali uče „u hodu“. Mnogo je bitnija poruka koju njihova muzika ima. Razlog tome je možda i čudan način na koji nastaje ili zbog rada triju duša potpuno različitih ali spojenih istom misijom- prenijeti misao,ideju,ljuba…prenijeti pjesmu.

Ponešto od svakog člana
Od gitariste Adnana htjedoh saznati kakav je to proces u kojem njihova muzika nastaje.
Objasni je da pjesme nastaju na razne načine,nema šablona. Priznao je da je učenje zapravo najbolja odlika ove muzike. Ponekad kompozicija nastaje u pola sata, ponekad trebaju mjeseci da se iskristalizira kao ideja pa odsvira. Na kraju,svaka ima poseban pečat.

Za pjesmu Fragile Existence kaže: „Fragile Existence možda i najbolje govori o filozofiji albuma Philophobie. Živimo, ne razmišljamo, ubijamo i na kraju i sami umiremo. ”
Kroz ovaj razgovor uvidjela sam koliko je eksperimental klasika zapravo komercionalna. Shvatam da granice ne postoje, jezičke barijere su srušene,pravila nema, i ostaje samo osjećaj koji ujedinjuje i oslobađa. Lijepa Tihana Martinović je klavijaturistkinja. Na papiru- samo obična djevojka iz provincije koja je prvu godinu Muzičke Akademije u Sarajevu završila sa prosjekom 9,5 ; u životu je borac.

Studij nije nastavila iz finansijskih razloga, ali od svojih snova nije odustala. Potpuno se posvetila bendu,živeći ovu muziku svakim svojim bićem. I sama kaže: „Kada imate cilji u koji vjerujete i kome ste posvećeni ,putevi se sami otvaraju.“
Bubnjar Ajdin Škulj rado se sjeća događaja s putovanja,od činjenice da su na putu u Holadniju ostali bez goriva te im se auto ugasilo bukvalno pred benziskom pumpom, do raznih ljudi koje su viđali na putu. Uz smijeh dodaje da sad zna da čovjek sa sjekirom na biciklu na granici sa Poljskom nije ništa strašno niti čudno,već samo osoba koja će pokazati u kojem smijeru dalje da vozite.

Za muziku, od muzike
Bez redovnog izvora prihoda, s Darkom i njegovim poznanstvima te ljudima koji razumiju vrijednost njihve muzike , oni sviraju i stvaraju. Sve rade sami, od audio-snimanja,miksanja,nalaženja svirki,snimanja spotova… Ne znam kako im uspjeva,ali očito uspjeva.
Dok smo pili kafu za marku, i jeli jeftine sendviče znala sam da sam na pravom mjestu i sa pravim ljudima. Još jedna lekcija o sreći. I upravo su mi to i rekli: „Ako se cio dan znojimo,radimo,dajemo sebe – radimo to iz ljubavi. Na kraju dana su umorni ali zadovoljni.“

Novi Album
“Philophobia” je izašla 7. novembra, a radi se o materijalu koji se „kuhao“ i dorađivao više od dvije godine. Predstavlja osam kratkih priča sklopljenih od različitih žanrova, koji se međusobno prepliću u kompozicijama. Na albumu se nalazi i jedan spoj eksperimentalne muzike i poezije koja se pokazala posebno interesantnom.Također,da ovi mladi ljudi znaju šta vrijedi pokazuje i činjenica da su oživjeli i jednu pjesmu travničkog benda iz devedestih pod nazivom „Kad rasteš“. Kako će sve to da izgleda možemo da vidimo već ovaj mjesec.

Umjetnost izaziva
Za sad su „naši“, u travničkoj mahali sviraju muziku koja osvaja svijet.
U zemlji gdje nas uče da je dobra muzika stvarana 80-tih godina, gdje je više Tribute bendova nego idejnih stvaralaca teško je biti drugačiji. U našoj lijepoj domovini u kojoj uz cajke i nešto čemu više ni imene znam rastu nove generacije željne ljubavi,slobode i razumijevanja. HHE svoju borbu protiv nasilja,primitivizma i senilnosti nastavlja praveći vlastitu muziku.

Nema kod njih kompromisa,ne rade covere, ne dodvoravaju se masi. S tom svojom vizijom obišli su Evropu.Traženi su tamo gdje muzika spaja i gdje se ne zna za granice,osim za one u glavi.

Sad, pišući ovo, u pozadini mi svira njihova pjesma Above The Cloudsmoram,i ja moram da kažem.

U stanju opšteg ludila i životnih pitanja, pođimo od vlastitih, pođimo od sebe.
Otvorimo oči i um,ne samo po pitanju muzike nego po pitanju svega.
Pronađite svoj hologram,prihvatite svoj Human i ujedinimo sve u jedan Element.
Popijmo kafu sami sa sobom i dajmo 3 minute ovim ljudima i njihovoj muzici, možda shvatimo..
Da sve počinje s nama, da sve počinje u nama. A ko smo mi ? A ko si ti ?

(Visited 279 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments