Most ljubavi nas je zauvijek povezao

4 sep
Jovica Josipović

Ljeto 2014. je period u kojem se moj život zauvijek promijenio.

Eh, sjećam se kao da je juče bilo… Razmišljao sam da li da se prijavim za učesnika Ljetnjeg omladinskog kampa. Tri puta sam brisao prijavnicu, ali svaki put kada bih je izbrisao neki unutrašnji glas govorio mi je da se ne predajem i da se potrudim još više.

Nikada nisam bio osoba koja se predaje bez borbe! I ovoga puta prevazišao sam strah i poslao prijavnicu. Zamislite moju sreću kada sam pročitao odgovor da ću biti jedan od učesnika. Cijeli dan nisam skidao osmjeh sa lica.

Ostavivši Bijeljinu krenuo sam u najbolje iskustvo mog života. Na Jahorini su me dočekala mnoga nova lica. Možda je pri prvom susretu izgledalo kao da između nas postoji ogromna provalija razlika bez mogućnosti da je premostimo.

Lukava je igra sudbine. Odvede nas u nepoznate krajeve pune nepoznatih ljudi i na kraju učini da svi ti do tada nepoznati ljudi odigraju bitnu ulogu u našem životu.Kako smo se postepeno upoznavali tako se gradio most ljubavi. Kamen po kamen smanjivala se razdaljina između dvije na prvi pogled u potpunosti različite strane. Distanca se smanjivala sve dok nije u potpunosti nestala.

I onda, odbacivši predrasude dobili smo šansu da istinski upoznamo te ljude.

Nismo ni slutili koliko toga zajedničkog imamo. Naravno razlike su postojale, ali one nas više nisu razdvajale! Naprotiv pružile su nam šanse da pogledamo svijet iz drugih perspektiva.

Svakim časom rađala su se nova prijateljstva i nove ljubavi.

Koliko je samo malo vremena trebalo da se pedeset različitih ljudi poveže i postane dio jedne velike mreže mladih.

I toliko predivnih trenutaka provedenih zajedno. I toliko prepreka i izazova koje smo udruženim snagama riješili.

Kap po kap vrijeme ispunjeno druženjem, učenjem i razgovorima lagano je prolazilo.

A onda je stigao i taj čas kada svi moramo da krenemo na različite strane.

Milion riječi stane u jednu iskrenu suzu prolivenu za osobama koje volimo. Ali duboko u sebi smo znali da ovo nije kraj, i da je ovo samo još jedan početak novog života.

Pomislili bi da udaljenost može da učini da zaboravimo sve. Ali most ljubavi koji nas je jednom povezao, povezao nas je za sva vremena. U svakoj nesreći postoji nesto dobro. I to što smo razbacani po različitim gradovima samo nam je dalo još jedan razlog da dođemo u njih i zajedno sa našim novim prijateljima uvidimo šta nam sve lijepo BiH može pružiti.

 

 ** Tekst je nastao u sklopu Nagradnog poziva za učesnike UN Ljetnih kampova 2014. Kapove su podržale UN agencije u sklopu projekta DIjalog za budućnost, a konkurs kao i nekoliko kampova organizovali su OIA i Munja inkubator**

 

(Visited 89 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments