Most

12 okt
Naida Selimovic

Čovjek u životu ima mnogo uspijeha, ali i iskušenja. Sagradi mnogo mostova, ali neki od njih
ne uspiju ostati povezani. Mostovi su kao prijateljstva, često ih sagradimo, njegujemo,
čuvamo, a nekada ih i porušimo iako to ne želimo. U životu upoznamo mnogo osoba,
steknemo nova prijateljstva, ali pojavi se osoba zbog koje nam srce zaigra i zalupa kao
najjači bubanj i sa kojom želimo da izgradimo most za koji mislimo da je neraskidiv, a to je
most ljubavi. Most ljubavi gdje bi cvjetalo cvijeće i gdje bi zaboravili na sve moguće
probleme. Taj most posebno čuvamo i njegujemo, imamo želju da traje zauvijek, da se
nikada ne poruši i da se ta dva njegova dijela nikada ne rastave. Ali naše želje ne mogu
uvijek da se ostvare, pojave se prepreke i problemi za koje nismo dovoljno jaki da ih
savladamo i pobijedimo. Ti problemi dovode do postepenog pucanja mosta sve dok se on
potpuno ne sruši. Kada ugledamo taj srušeni most, često se zapitamo gdje smo mi, u čemu
smo pogriješili, šta je to bilo toliko jače od ljubavi pa je dovelo do toga da ga ne uspijemo
spasiti. Patimo, ali isto tako shvatimo da život ide dalje i da ne vrijedi zatvoriti se u sebe,
već da trebamo nastaviti dalje i to mnogo jači. Ono što je srušeno nema popravke, ali zato
imamo priliku da stvaramo nove uspomene i proživimo mnogo ljepše stvari koje nas sigurno
negdje čekaju.

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 44 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments