More

7 sep
Emina Bogdanić

Nemoj me podsjećati na to
kolko su zvijezde daleko.
Makar saslušaj snove dok sanjam
i kad je sve što još imam u šaci
snovi i buket koji se suši.
Ne umijem više da govorim,
osim šapatom,
jer tihe će riječi čuti
samo ko načuli uši.
Saslušaj snove dok sanjam,
ne iskam nit podršku
nit riječi;
Ako Bog da, koračat ću
korak po korak,
oslanjajući se na prethodni.
A riječi imam i suviše…
Trebaju mi oči,
da pamte uzdah
i uši
da saslušaju snove,
što ne umiju
ikog i išta da razumiju.
Osim to, da moraju biti,
da se dahom svakim moraju sniti.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 23 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Melisa Selak