Moje (tvoje) utvare

27 feb
Sedina Sijamić

Ja bih da te nema

Među iglicama četkice za zube

Među policama sa odjećom

Među ofingerima sa haljinama koje sam onda nosila

Među onim novim koje bih ti pokazala

Koje bi zavolio kao onu bijelu

Ja bih da te nema kada biram crnu vestu

Jer crno mi baš stoji u ovim godinama koje su odnijele tebe

Volio si crno na meni

Sada te nema da me gledaš onako

Svlačiš pogledom

A ja kao ne vidim

Ja bih da te nema

Ujutru da me ne čekaš pod stepenicama, u autu

I da kružimo po gradu

Da nije svako crveno pauza za ljubljenje

Da ne zavolim tvoju muziku

Da je ne slušam sada kada te nema

Da te ne gledam kako hvataš ritam i pjevaš uz nju

I smiješ se, znas kako

O, znaš ti dobro

Kako si namazan

Ja bih da te nema

Da ti ne čujem glas u gužvi kako me doziva

Da ti ne gledam usne i na koji način njima oblikuješ samoglasnike u mom imenu

Da ne osjetim tvoj parfem u gužvi

I okrećem se dugo

Dugo

Ja bih da te nema

U svakoj obavezi, trenutku koji bih sa tobom da podijelim

Da ti posaljem sms kad hoću

Da ti odgovoriš

A kroz mene prođu žmarci

Pri pomisli na tvoj osmijeh

Okice dječaka, još usnulog

A dva je popodne

Ja bih da te nema

Kad se vraćam kuci

Da nema tvog auta ispod stepenica

Ja bih da te ima

Da nisi samo utvara.

(Visited 349 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments