Moj pogled na život i svijet

10 okt
Lamija Šaban

Svaka osoba ima drugačiji pogled na svijet. Svatko teži za nečim za što se nada da će mu život učiniti lakšim i ljepšim. Tako i ja. Svake večeri se pitam koja je svrha života. I za što zapravo ljudi žive jer gledajući druge, vidim ljude koji imaju svoja nadanja, bol radi gubitka ljudi koje su voljeli, ali i strah da ih ne napuste oni do kojih im je stalo. To sve i sama osjećam. I bojim se svijeta jer je tako velik i zastašujuć no i dalje ga želim vidjeti cijelog, u svoj raskoši koju mi može pružiti.
Ali zašto imam takve osjećaje? Kako bih doživjela i iskoristila svaki trenutak svoga života pa otišla? Da, svijet je pun različitih mogućnosti i svaka osoba se trudi pronaći svoj put i mjesto pod sretnom zvijezdom. No što nakon toga? Promišljajući o životu uviđam kako mi je draže usredotočiti se na optimističnije stvari u životu, razmišljati o budućnosti.
Vidim se kao osobu koja će pomagati drugim ljudima, onima koji ne znaju postupati dobro jer su u životu iskusili samo gorčinu. Svijet je pun groznih i sebičnih ljudi, ali i onih koji su posebni po svojoj dobroti i hrabrosti. Mislim da svaka loša osoba pronađe svog anđela čuvara, tj. osobu koja će je vraćati na pravi put i pokazivati joj kako postupati časno i nesebično. Svi pokušavamo ostati zapamćeni u smislu da nas se voljeni sjećaju i govore lijepo o nama. To je jedino što nam ostaje, uspomene i sjećanja. Želim doprinijeti boljoj budućnosti kako bi djeca, petsto godina kasnije, učila iz povijesti o meni, o takvim ljudima, dobrotvorima. Sjećala bi ih se po dobrim stvarima i sudjelovanju u stvaranju boljeg svijeta, mjesta za ljepši život.
Ono što me zabrinjava je činjenica da se takvih, pozitivnih ljudi u budućnosti ljudi neće sjećati, neće ih biti briga i ubrzo će, bojim se, pasti u zaborav. Nikada neće moći razumjeti postupke, osjećaje i razmišljanja onih humanih koji kroz život prolaze ostavljajući trag na ljudskom srcu tako da mi na kraju preostaje samo jedno pitanje: Zašto zapravo živimo?! kada na kraju životnog puta svakoga od nas ostaje samo jedna blijeda, crno-bijela fotografija.

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 30 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments