Moj glas za ljudska prava i mir

4 maj
Negra Handžo

Tražeći nadu za opstanak u svijetu,

Sa željom da upoznam ovosvjetske draži,

Sagledah ovu čitavu planetu,

S pitanjem: “šta to ona od nas traži?”

 

U snovima sam strašnim vidjela jednom,

Da je život stajao na krajnjoj crti,

Liktore sa prućem i oštrom sjekirom,

Kako propovijedaju vlast nad životom i smrti.

 

Promatrala sam jedan dugotrajan hod,

I čovjeka što propagira nekoj široj masi,

Političko djelovanje kobno po ljudski rod,

Da niže rase trebaju služit’ višoj rasi.

 

Slušala sam ljude kako zbore zlobno,

I raspravljanje nacionalne mržnje sprovode,

Zagovaraju ono što je ljudskom rodu bolno,

Ne shvaćajući da dobre duše odvode.

 

Vidjela sam kako se prave vel’ke razlike,

Smanjuju i obespravljuju sva ljudska prava,

Da ljudima mijenjaju steknute navike,

Zbog rase, klase i imovinskog stanja.

 

Probudih se iz sna i otrgnuh se zlobi,

Poželih da to samo noćna mora ostane,

Zar ima neko takve stvari da voli?

Nek’ zlobnim nikad jutro ne osvane.

 

Vidjeh gdje stoji odgovor, što me stalno vreba,

Shvatih šta planeta traži sve snažnije,

Nasilje nije ono sto nam treba,

Jer razumijevanje je od toga puno važnije.

 

Trebali bi stanje uma da osvijestimo,

Da zaboravimo svaku zlobu i hir,

Da se za ljudska prava hrabro borimo,

I kada biramo, da biramo mir.

(Visited 399 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments