Misli jednog petka

11 sep
Sandra Bardak

Sve je živo, sve diše, ništa nije mrtvo, ništa ne krvari. Sve je ništa a ništa je sve.

Ja sam u ovom univerzumu onoliko koliko je on u meni. Ja sam univerzum izražen u mnogim jedinstvenim oblicima. Ja sam sfera ljubavi. Mudrost je važnija od mašte koja je važnija od znanja, jer sve što znamo je mudro izabrana mašta. Stvarnost, kako se čini, može se nazvati realizacijom mašte. Nije važna materija, već je važan samo um. Često se čini da sam ja zbir mojih misli, da sam ja sam kalkulator. Stvorite tijelo mišićem, uništite tijelo mišljenjem i pronađite unutrašnjost, dušu. Mi nismo naša tijela, mi nismo naši umovi, mi smo naša unutrašnjost.  Mi smo energija. Ja sam to ništa što postoji u svemu. Ja sam sve što je ništavilo. Ako svemir znači razumjevanje okruženja, onda se svemir stvara sa svakim rođenjem i uništava svakom smrću. Trenutak kada se pojavi misao svemir postaje postojanje. Ako se uopšte ipak može ući u um do apsolutnosti onda neće biti apsolutno ništa. Ovo stanje apsolutnosti je besmrtnost. Ko poznaje sebe je besmrtan. Ako je smisao života naše relativno postojanje na ovoj planeti, onda smo svi bili mrtvi i prije nego što smo se rodili, pa zašto se bojati smrti, kad smo svi već doživjeli istu. Na ovoj planeti čovjeku čini se da je jedina briga za vremensku dimenziju. Ako shvaćamo samo percepciju drugih bića koji dijele ovu planetu, da li cijenimo ljepotu svega? Svemirskih dimenzija može biti koliko želimo. Nema prostora osim ako se neko ne odluči za mjerenje i ako neko ima „vremena“. Vrijeme je prostor između svih nas i vremenom svi ćemo biti jedan. Ako smo živi svijetlost i vrijeme moraju biti oko nas, jer mrtva osoba ne vidi svijetlost i nema percepciju vremena. Tamna materija ili tamna energija su jednako tamne kao i naše misli. Izmjerimo svoje misli i imali bi ukupnu energiju univerzuma. Svoje misli ne možemo izbrojati na prstima naših ruku, energiju možemo osjetiti, primiti ju ili pretočiti na papir. Trenutak kada neko zaustavi razmišljanje je kada se u srcu vidi pravo svijetlo ljubavi. Neki misle da se univerzum širi, neki misle da je svemir vječan, ali ja znam da je univerzum ono što želimo da bude. Mi nismo ništa drugo do rezultat naše mašte. Možemo putovati u svemiru i u vremenu svojim umovima. Tijelo koje imamo je samo svemirski brod koji je napravljen za putovanje na ovoj planeti, duša je kapetan. Apsolutno ništa nije, Bog je apsolutno stanje duha, imamo dušu koja je sve i ništa, imamo relativna stanja uma i tijela koja su nešto između njih. Sreća i tuga su relativna stanja uma, apsolutno stanje uma je mirno. Inteligencija je složena. Savjest je jednostavna. Mudrost je poznavanje savjesti i primjene inteligencije u potrazi za mirom i radošću. Pretpostavljam da će jednog dana postojati samo nauka o samopoštovanju na najvišem području obrazovanja koja će sjediniti sve nauke, filozofiju i religiju. Ona treba da bude istraživanje ili razmišljanje istine, filozofija za diskusiju misli i religije za regulisanje misli za veće dobro svih bića. Znam da će to biti učinjeno na jedan ili drugi način. U nekom trenutku sigurno ćete prepoznati da vi i ja nismo različita bića, već dijelovi iste univerzalne svijesti.

 

— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 72 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments