Malo mi je

4 jul
Azra Kerić

Malo mi je što tvoj slučajni pogled

dvadesetak sekundi upija sjaj mojih postiđenih očiju

Malo mi je što se jedva primjetno osmiješiš

dok tiho izgovaraš „ćao“ između dva prekratka koraka

Malo mi je što, vjerovatno nekog reda radi, pitaš šta ima kod mene

i kako prolaze junski dani

Malo mi je što prekidaš moju očajno providnu glumu

posvećivanja pažnje svim pojavama koje nisu ti

i zapitkuješ me o detaljima koje možeš čuti od bilo koga

Malo mi je što sjediš do mene, kad od nervoze gubim riječi i misli po glavi,

i slučajno, pokušavajući da se namjestiš, dotakneš moje prste koji se grče

od smiješne, dječije treme

Malo mi je što mi pričaš otrcane, dječačke fazone

koji su me zabavljali prije nekoliko godina

pokušavajući da nacrtaš oduševljenje na mom licu

Malo mi je što spominješ moje ime i kada te ne mogu čuti

A i ja zamišljam da izgovaram tvoje i započinjem priču o bilo čemu

što nas može zadržati koju minutu više zajedno

Malo mi je svaki trenutak, jer nije vječan

I dok ga ja osjetim, dok mu se potpuno prepustim, dok postanem svjesna da se

taj trenutak, zbog kojeg sam ruke dizala visoko prema nebu,

nalazi ovdje i sada, u meni i oko mene,

on ode u prošlost koja tvrdoglavo odbija da ga vrati

Malo mi je…

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 96 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments