Drhtavim rukama čvrsto,
Sin se pridrža za grob,
Pogled tup spusti ka zemlji,
Pomoli se Božiji rob.
Sjede na mramornu ploču,
Miluje uvehlo cvijeće,
A majka sa slike gleda,
Obasjana plamenom svijeće.
Krik njegovog tužnog srca,
U groblju prelomi muku tišinu,
Nebo je silno poželjelo da plače,
Ali se samo prašina vinu.
(Visited 292 times, 1 visits today)
