Mačka u dvorištu

16 jul
Micheline Pache Subašić

Avdo ne voli mačke. Općenito ih tjera s “pschttt! ” i to je dovoljno da ih istjera iz dvorišta. Ali ova mačka je drugačija. Pojavila se preko noći. I sada je životinja uvijek ovdje kada Avdo otvara drvene kapke sobe. Mačka zuri u njega sa čudnim i misterioznim pogledom, kao da mu kaže nešto i mu pošalje poruku i oda tajnu. Mačka sjedi na svojim zadnjim nogama bez pomijeranja. U početku Avdo nije obraćao pažnju. Zatim postepeno, se zaintrigirao do ove životinje. Sad će već mjesec dana kako se ponavlja to svakodnevno. Kada Avdo otvori drvene kapke …
Svako jutro je životinja na sastanku. Uvijek sjedi na svojim zadnjim nogama. On čeka i posmatra napeto, dugo, više sekundi. Avdo ostane na prozoru i posmatra životinju jedan trenutak zauzvrat. Onda uzme mačka ponovo svoj put bez žurbe i sjajno ga ignorira preko noći. To je uvijek ista mačka. Avdo je siguran, krzno je riđe i bijele boje sa crnom mrljom na vrhu glave. Nije velika, dokaz da joj stara žena nije dala previše jela! Nema javne obavijesti u komšiluku o nestanaku mačke. Ne znamo odakle je i nema ime. Zvala se mačka, to je sve šta znamo.
Avdo nije razgovarao sa Mišelinom. Ona bi se smijala njemu, ali onda, jutros, on želi da bude siguran.
– Nisi primetila kada otvorim drvene kapke … ili u dvorištu kad idem u kancelariju?
– Ne Avdo, što bih trebala vidjeti?
– Mjesec dana traje! I dalje uvijek ista mačka sjedi na jednom mjestu da čeka trenutak kada otvorim drvene kapke naše sobe i…
– Praviš ideju, ovo je smiješno! Uskoro ćeš mi reći da ima ta mačka stvari koje hoće ti reći i čeka pravi trenutak! Mišelina se smije i lagano mu dade poljubac na uste. Imala je osmijeh s nerazumijevanjem. Avdo se namrštio prije dodavanja:
– Siguran sam da, ova mačka nije ovdje slučajno. Da li shvaćaš? Svaki dan za mjesec dana…
Avdo je išao na put, ostavljajući Mišelinu slobodnu da otvara drvene kapke. On ostane tri dana u Sarajevu za poslovni seminar. Na telefonu, on bi volio uskoro pitati Mišelinu ako je mačka bila tamo kad je otvorila drvene kapke. Ali on je ne pita iz straha od ismijavanja. Na povratku, Avdo se pita da li je životinja otišla? Teško može zamisliti mačku koja čeka strpljivo njegov povratak. On se navikao sada na ovo diskretno i tiho prisustvo. On ne voli mačke, ali ova će mu nedostajati ako se ne vrati.
Avdo čeka radoznalo da se otvore drveni kapci. Tri dana odsustva, mačka može biti umorna? On bi mogao ostaviti drvene kapce otvorene za praćenje životinje koja ga uhodi da on se probudi. Mišelina treba mrak za spavanje. Ona bi misla da je lud… Mačka ga posmatra uporno onda ide, po običaju.
Sljedećeg jutra Avdo vidi uobičajenu scenu sa čudnim osjećajem. Ona je sjedila u vrtu i čekala ko će danas otvoriti drvene kapke? Mišelina se pojavljuje u okviru prozora i okrene u prostoriji:
– Avdo? Avdo? Probudi se. Mačka je tamo, mislim da te čeka …

(Visited 217 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments