Lomljavina ljuske neba

12 feb
Jasmila Talić - Kujundžić

Oči klize sa litice u bezdan

Sreće laži koje pretaču se u dan

Iz skarletnog bunila tame

Iz grla bruji ti glas, vraća se u eho galame:

„Gdje je svijet, ako sve je igrarija

Gdje je vesela arija Iz ljuske neba koje se razbilo po sredini

Pršteći u pljusku i grmljavini

Koji blijede naše postojanje

Gdje je milo janje

Zalutalo u šumi krvoločnih vukova

Trčeći bezglavo, bez okova

Zapinjući na putu po dijelovima ljuske nebeske

Nema vas! Dajte mi sa pupoljaka kapljice rose

Umjesto suza; i noge bose

Umjesto ropstva i lažne sigurnosti

Dajte mi ogoljele kosti

Da ih glođem kao pas u samoći pustinjskoj

Da pod drvetom kao Sidarta tjeram nespokoj

Umjesto gozbe, zbrke i blještavila

Kako bih tajnu življenja otkrila

Ako se otkriti može.“ Eho galame krda životinja pomjera Dok Nuhova lađa čeka i smjera

Odlazak iz kataklizme u novi početak

Svjetlosti koja probija se iz ljuski

Dalijevih potopljenika.

 

***Tekst preuzet iz magazina Preventeen čiji je izdavač Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE***

(Visited 307 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin