Oči klize sa litice u bezdan
Sreće laži koje pretaču se u dan
Iz skarletnog bunila tame
Iz grla bruji ti glas, vraća se u eho galame:
„Gdje je svijet, ako sve je igrarija
Gdje je vesela arija Iz ljuske neba koje se razbilo po sredini
Pršteći u pljusku i grmljavini
Koji blijede naše postojanje
Gdje je milo janje
Zalutalo u šumi krvoločnih vukova
Trčeći bezglavo, bez okova
Zapinjući na putu po dijelovima ljuske nebeske
Nema vas! Dajte mi sa pupoljaka kapljice rose
Umjesto suza; i noge bose
Umjesto ropstva i lažne sigurnosti
Dajte mi ogoljele kosti
Da ih glođem kao pas u samoći pustinjskoj
Da pod drvetom kao Sidarta tjeram nespokoj
Umjesto gozbe, zbrke i blještavila
Kako bih tajnu življenja otkrila
Ako se otkriti može.“ Eho galame krda životinja pomjera Dok Nuhova lađa čeka i smjera
Odlazak iz kataklizme u novi početak
Svjetlosti koja probija se iz ljuski
Dalijevih potopljenika.
***Tekst preuzet iz magazina Preventeen čiji je izdavač Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE***
