Ljudi se umore od života bez cilja

7 feb
Tereza

Puko postojanje, samo obitavanje – to je za biljke. Težiti urođenim, prirodnim instinktima i potrebama – to su obilježja životinja. Postaviti sebi cilj, pronalaziti načine i sredstva kako se ostvariti, e to je za čovjeka. Čovjek je rođen da bi iskusio patnju. Uživanje savršenstva mira i sklada je za bogove. A običan čovjek nikad ne može biti bog. Kako kažu i otkucaji srca u jednom trenu idu prema dolje, ali se i munjevito uzdižu. Ravna crta nikako nije dobra.
Umori se čovjek od monotonije, od ponavljanja istog, pa makar to isto bilo ništa.
Ništa ne raditi. Ništa ne isprobavati. Ništa ne doživljavati. Živ si, a ne živiš.
Ovo dobro opisuje i naše društveno stanje. Gdje su ljudi nesigurni trgnut se od većine, od jedne velike kolotečine. Mladi sebi ne postavljeju velike ciljeve, jer već u početku pozitivna očekivanja svode na minimum. Svi imamo pravo na dostojanstven život, ali samo rijetki imaju priliku rođenjem ga steći. Inače ovakav život ne dolazi sam od sebe; radom, upornošću, motvacijom i voljom svi pokušavamo ostvariti sebi lagodniji život. Trenutno je glavno sredstvo putovnica/pasoš.
Ljudi su umorni, gradovi djeluju sumorni i tmurni, danas, jučer, sutra… u nedogled. Bez posla znači i bez novca, zatim i bez društvenog života, razonode, povlači za sobom i bez prijatelja, a u konačnici i bez volje za životom.
Učenici se zadovolje rapusta, tek umirovljeni radnici ispunjavaju svoje vrijemenovim obvezama i ciljevima – lovom, radom u prirodi, sitni zanati,..
Rad je stvorio čovjeka, a ako se radi s ciljem lakše jer, jer ima smisao.

(Visited 799 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments