Ljubav na prvi pogled

7 jun
Nihad Ćulah

Ah’ – povikao sam tako snažno probudivši se udarom od naslonjač kreveta, koji mi je zadao jaku glavobolju, a svemu je uzrok bio san u kojem sam proživio dio životnog puta koji zapravo ima smisao. Izgubljen od udarca, i sam u mraku, pokušavao sam protumačiti san koji me sad potpuno razbudio.

Sve je počelo spontano, poput bebe koja pokušava da nauči hodati, postepeno unoseći sve više radosti i ljubavi u vaš život tom stvarnom slikom koju do tada niste nijednom osjetili, a možda niste ni znali da postoji. Zasigurno vam je poznata ona rečenica ‘ljubav na prvi pogled’, a ako niste vjerovali u nju, povjerujte sad, meni, jer mene osjećaj nije prevario, jer sam osjetio zagrljaj i toplinu tog mističnog pogleda. Ne možete mu se oduprijeti, iako pokušavate, tražite ljestve koje ste ostavili sebi za bjekstvo, jer ste znali da ćete upasti u neku nepoznatu i kritičnu situaciju, ali nema ih. Sakrivate pogled od onoga što vas u prvi mah plaši, a ne znate da je to nešto najljepše što vam se može dogoditi, i opet isti pogled vaše srce vraća na pravu prugu, prugu koja vodi ka rudniku zlata. A kada se ukrcate, to je karta u jednom pravcu, nema povratka, nema više obaziranja, jedino što vidite jeste slika onoga bez čega sada ne možete. Opustite se, pustite osjećaju da radi ono što zna najbolje, da vas vodi, jer ni razum više ne postavlja pitanja, niti vas pokušava ostaviti ravnodušnim. Neka vas obuzme duga šarenila, nalet osjećaja, koji sad izazove jedan, jedini osmijeh. Na kraju ćete doći do kraja pruge, do zadnje stanice, koja predstavlja ono što ste tražili svo vrijeme, onu sreću koju ne možete ni zamisliti, kada začujete buku trube vašeg sretnog voza. Izaći ćete na polje crvenih ruža, koje opijaju mirisom kojeg raznosi blagi vjetar, pod okriljem sunčanog dana, ali ih nećete ni primjetiti, jer to nije ono što vas zanima, ono što vaše oči traže. U svom tom crvenilu vi tražite jednu ružu, i pronaći ćete je vrlo brzo, jer vam je samo ona pred očima. Kada je pronađete začarat će vam sva čula, jer nećete moći odoliti. Želite je ubrati, ali ruke su vam već krvave od odbojnog trnja koja vas sve više privlači, i stvara u vama još veću ovisnost, jer želi da je uberete, ali da vam da do znanja da je posebna, da je ne smijete povrijediti, niti izgubiti, jer se trnje stvorilo jednim pogrešnim proračunom, jednom greškom, koju ne želi da ponovi. A kada je uberete, to je onda jedino što vas zanima, i jedino za čim žudite, bez čega ne možete. Onda postajete najsretniji čovjek na svijetu, sa najljepšom ružom u rukama, vama jedinom. Tada ćete se kao i ja, trgnuti iz tog sna s osmijehom na licu, zahvaljujući u sebi Bogu jer vam je pokazao koliko je milostiv, spustivši milost na vas, jer znate da sanjate stvarnost.

Ali jesmo li svi tako sretni? Ne druže, već samo oni koji iskreno vole, a ja sam jedan od tih sretnika. Želim zauvijek sanjati ovu, nikad dražu stvarnost.

(Visited 226 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments