Lijepe uspomene se pamte čitav život

3 nov
Lidija Mirković

Zovem se Lidija Mirković, bila sam učesnica Drugog ljetnjeg kampa pod nazivom “Dijalog za budućnost” 2014 u Bihaću, koji se održao u periodu od 18. do 23. avgusta u organizaciji Udruženja ABC. Ovaj kamp se realizovao u okviru projekta Ujedinjenih nacija “Dijalog za budućnost: Promocija suživota i različitosti u Bosni i Hercegovini”.

Sa sigurnošću mogu reći da je ovo bilo najboljih šest dana u mom životu, prvi put sam spavala u šatoru, prvi put sam u prirodi provela toliko dugo i bila toliko udaljena od dragih ljudi,od svog kupatila,svog kreveta, interneta, a da mi to nije ni najmanje smetalo. U ovom periodu ja sam zaboravila koji je dan,koji je mjesec i koja godina,zaboravila sam na sve brige, opustila se i uživala.Upoznala sam divne ljude širom Bosne i Hercegovine, uvidjela da je naš suživot itekako moguć i da je to ono što mi priželjkujemo. Nisu nam bila važna naša imena,odakle dolazimo,koje smo nacionalnosti, u koju školu idemo, tih šest dana prepreke za druženje nisu postojale. Vjerujem da mladi,inteligenti i talentovani ljudi koji su sa mnom dijelili kamp mogu da vrate nadu u svijetliju budućnost naše zemlje.Prepoznala sam vrijednost prijateljstva i uvažavanja i poštovanja različitosti.Uvidjela sam važnost neformalnog obrazovanja,nismo potpune osobe i ne izgrađujemo svoju ličnost do kraja ako se oslonimo samo na ono što nam obrazovni sistem nudi. Svaki čovjek je dijete svojih postupaka. Naše JA nije nepromjenljivo. Svaki dan treba ga stvarati, i braniti, izvjesne osobine odbacivati, a druge stvarati. Nikada nije lijepo biti u gomili,biti isti i ni po čemu se ne isticati,nikada to nisam voljela,niti ću ikada.Okruženi smo ljudima koji pristaju biti dio mase da se nekome ne bi zamjerili, a ja se u tom okruženju ne osjećam prijatno. Divna stvar je što sam se sa ljudima u kampu osjećala i više nego prijatno,nije me bilo strah izraziti svoje mišljenje jer sam znala da će me saslušati i dati kvalitetan savjet. Koliko god bile velike suprotnost među ljudima, one su u suštini ipak nešto sporedno. Ono što nas dijeli, u poređenju sa onim što nas združuje, bezgranično je sitno.

Sam kamp je na prvom mjestu bio zabavnog karaktera,ali je pored toga što je bio zabavnog, velikim dijelom bio i edukativnog karaktera. Kroz radionice su se mladi oslobodili predrasuda,ali su i naučili kako sarađivati i kako biti dio tima. Mladi su bili vođe,timski igrači,pravi kreativci. Nama je kamp bio pravi mali naučni skup. Svi smo bili naučnici udruženi oko ideje zajedništva. Bili smo samokritični i u svim zadacima smo davali sve od sebe. Kreativni ljudi su najstrože sudije svojih uspjeha i neuspjeha, baš iz razloga što žele iz njih učiti. Bili smo otvoreni za inovacije, jer su one ono što dijeli ljude na vođe i sljedbenike.Nismo dali da nas neuspjesi i različitosti spriječe na putu rješavanja određenih zadataka. Ograničenja postoje samo u našim umovima. Ako koristimo maštu, sebi otvaramo svijet pun beskonačnih mogućnosti.

Posebno iskustvo koje su mladi ponijeli sa ovog kampa jeste odlazak na rafting, na kome velika većina mladih prije nije bila. Rafting na rijeci Uni užitak je koji malo koja rijeka u svijetu može pružiti. Boje koje Una u bljescima slika padajući s visine i do 50 metara prelijep su kolorit od kojeg će omekšati i najtvrđa srca. Iako je vrijeme bilo tmurno, naši osmijesi,raspoloženje i pozitivna energija su sve nadoknadili. Una je zaista posebna rijeka, njena ljepota nas je sve opila. Una dušom dopire i do onih kojima je kilometrima daleko.Naši domaćini su nas naučili i da se pažljivije odnosimo prema prirodi,jer smo jako malo svjesni koliki uticaj na nju imamo. Priroda nije ništa drugo nego zagonetna pjesma. Priroda nas nikad ne vara, mi smo ti koji sebe zavaravamo. Priroda je velika, a čovjek je mali. Prirodu treba poštovati.

Poslednji dan kampa bio je ujedno i najteži. Blizina rastanka u nama nije budila pozitivna osjećanja. Taj dan bio je posvećen obilasku grada Bihaća i nekih njegovih znamenitosti.
Bila sam na mnogo seminara,ali nikada mi teži rastanak sa drugarima nije bio.Zavoljela sam ove ljude, ponosna sam što ih znam i jedva čekam da ih ponovo vidim. Oduvijek je bilo da ljubav ne zna  dubine svoje dok ne dođe čas rastanak. Meni moji drugari i mjesecima poslije mnogo nedostaju,čak im ponekad čujem glasove i prepoznajem ih u ljudima u mom gradu. Želim da poručim mladim ljudima da treba da puste različite ljude u svoj život,jer od njih mogu mnogo naučiti. Ono što je iza i ono što je ispred nas,sitnica je u odnosu na ono što je unutar nas.Ne dopustite da ono što ne možete uraditi,bude prepreka onome što možete.Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu. Koristite talente i vrijednosti koje posjedujete,pa bilo kakve one bile. Šume bi bile tihe kad bi pjevale samo one ptice koje pjevaju najbolje. Ispunite svoj život uspomenama, stvarajte ih svaki dan. Lijepe uspomene nemaju cijenu, one se pamte čitav život.

 

** Tekst je nastao u sklopu Nagradnog poziva za učesnike UN Ljetnih kampova 2014. Kapove su podržale UN agencije u sklopu projekta DIjalog za budućnost, a konkurs kao i nekoliko kampova organizovali su OIA i Munja inkubator**

(Visited 371 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments