Lažne vijesti – Kako brzo i efikasno postajemo predmet manipulacije?

29 avg
Bojana Naimarević i Marinko Šanje

Širenje informacija je nekada bilo u rukama ozbiljnih medija i novinara koji su trošili mnogo vremena i resursa kako bi ih što vjerodostojnije plasirali.. Danas te informacije brzo i jednostavno može prenijeti bilo ko i tako značajno uticati na javni prostor, bio toga svjestan ili ne. To može učiniti potpuno anonimno bez bilo kakve odgovornosti što pogoduje širenju lažnih i nepovjerenih informacija. Ogroman broj stranica niče gotovo svakodnevno bez bilo kakve kontrole. Vode ih ljudi koji nemaju novinarskog iskustva, redakciju niti zaposlene i ni u kom segmentu se ne pridržavaju novinarske etike. Lažne vijesti ili fake news predstavljaju informacije i tekstove koji su namjerno pogrešni i lako dovode ljude u zabludu jer je prosječan čitalac sklon povjerovati vijestima koje potkrepljuju njegov lični stav prema određenoj tematici. Internet je uveliko povećao obim i dostupnost informacija ali je istovremeno i promijenio način na koji ljudi na njih reaguju jer su prije masovne pojave Interneta bili tzv. pasivni konzumenti plasiranih informacija kroz tradicionalne medije te su ih, eventualno, mogli prenijeti manjem broju ljudi, dok u današnje vrijeme aktivno participiraju i, često bez prethodne provjere, putem Interneta, posebno društvenih mreža, dalje prosljeđuju velikom broju drugih korisnika koji na njih reaguju na ovaj ili onaj način.. Lažne vijesti mogu biti plasirane o nekim manjim i benignijim stvarima pa sve do onih koje mogu ozbiljno narušiti sigurnost stvaranjem nepovjerenja i društvene napetosti. Širenjem lažnih vijesti utiče se na javno mišljenje i samim tim na procese donošenja politika, a nerijetko dolazi čak i do narušavanja povjerenja u naučne dokaze, nanosi ozbiljna šteta kredibilitetu pojedinca, institucija itd. Plasiraju se pod uticajem emocija i ličnog stava a ne na dokazanim činjenicama, svode na prenošenje kontroverznih izjava, senzacionalizam i površnu analizu veoma ozbiljnih problema. Pored uticaja na javno mišljenje ogroman su izvor zarade za njihove autore kroz masovne posjete tim stranicama i klikove na društvenim mrežama. Ako smo uvjerenja da su lažne vijesti novost i da su nove generacije pod najvećim utjecajem istih, nismo ni svjesni koliko smo, zapravo, u krivu. Lažne vijesti postoje otkako je i čovječanstva, društvene mreže i digitalizacija su im omogućile da žive duže nego ikada prije.

Kao generator i najveći proizvođač lažnih vijesti zasigurno su društvene mreže, a koje upravo generacija mladih najviše konzumira. Tradicionalni mediji pokušavaju biti brana i svojevrsni filter ovakvih vijesti, no generacijama koje dolaze oni nisu na vrhu liste informiranja. Što se zapravo dogodilo, gdje je bio okidač koji je pokrenuo lavinu od koje se sumnja, pa možemo reći i sa razlogom u veliki broj plasiranih vijesti, odgovor je vrlo teško dati.
Na pomolu je smjena generacija, milenijalci su odrasli a na scenu je stupila „Z“ generacija. Glavne karakteristike „Z“ generacije koja se još naziva i „Generacija 2020“ prema godini kada bi većina njih trebala stupiti na tržište rada su sposobnost multitaskinga, odnosno obavljanja više zadataka u isto vrijeme sa vrlo efektnim rezultatima. Informacije primaju i obrađuju izuzetno brzo, no istovremeno zahtijevaju olakšan pristup informacijama. Život mladih generacije Z odvija se u svijetu hiperprodukcije, umreženosti, virtualnosti. „Z“ generacija je odrasla uz modernu tehnologiju i najpodložnija su generacija na koju utječu tzv. „fake news“.
Lažne vijesti raznolike su i u odnosu na politički svjetonazor (radi se o mješavini radikalno lijevih i desnih medija i pokreta, te nacionalističkih i ruskih propagandnih stranica), no preklapaju se u protuglobalizmu, protuznanstvenosti te u opoziciji prema matičnim medijima.*
„Iz kratkog pregleda korištenja pojma lažnih vijesti u javnom i akademskom diskursu, mogu se izdvojiti tri značenja pojma: lažne vijesti kao hibridni žanr koji miješa informativni sadržaj s fikcijom radi postizanja satiričnog ili humorističnog efekta, lažne vijesti kao namjerno širenje neistina u propagandne svrhe, te na kraju lažne vijesti kao sadržaji hiper-pristranih medija konstruirani na način da konzistentno odgovaraju određenom političkom svjetonazoru i navode na određene zaključke.“
Često se upitamo da li je strah od lažnih vijesti opravdan ili ne, kako provjeriti vjerodostojnost informacija koje stižu do nas, da li je zaista teško odvojiti vrijeme i provjeriti ih u ovakvom ubrzanom tempu življenja.
Lažne vijesti se daleko brže šire i lakše se u njih povjeruje nego u istinite. Neophodno je, u masi informacija kojima smo svakodnevno okruženi, razlikovati lažne od istinitih i koje su im namjere. Na prvi pogled djeluje teško razlučiti lažnu vijest od one koja to nije ali postoji nekoliko stvari na koje je potrebno obratiti pažnju prije nego stvorimo određen stav prema vijesti koju primimo, a posebno prije nego je proslijedimo. Prvobitno, potrebno je da pročitamo više od samog naslova (naslov često može biti sročen senzacionalički i ni na koji način odražavati ostatak teksta), provjerimo vjerodostojnost medija i autora, koji su izvori informacije, da li je vijest aktuealna odnosno datum objave, da li slična vijest postoji i na nekoj drugoj ozbiljnoj stranici odnosno potrebno je pregledati dodatne izvore, po potrebi se posavjetovati sa stručnjakom na datu temu i osvijestiti vlatita predubjeđenja i koliko ona, zajedno s pročitanim, utiču na formiranje stava.
Svi smo mi u današnjem digitalnom dobu, na neki način, medij i svaka vijest koju plasiramo biće popraćena barem od strane par osoba što bi nam trebalo dati dozu odgovornosti o tome šta i na koji način objavljujemo. Preventivno djelovanje kroz medijsku i informatičku pismenost, posebno mladih ljudi, može značajno uticati na smanjenje podložnosti lažnim vijestima i njihovo širenje. Medijski pismeni pojedinci posjeduju potrebne vještine i znanje za razumijevanje i kritički osvrt na medijske sadržaje, razumiju prirodu i sadržaj vijesti, ne povjeruju u njih bez valjanih argumenata i znaju kako na pozitivan, afirmativan način iskoristiti širok spektar mogućnosti koje pružaju nove komunikacijske tehnologije. Znaju uočiti razliku između stvarnog svijeta i onog koji prikazuju mediji. Veliki broj nas se smatra medijski pismenim ali, zapravo, svakodnevno nailazimo na različite medijske zamke kojih nismo ni svjesni. Određen broj zemalja je uveo medijsku pismenost kao tematiku uklopljenu u već postojeće predmete ili kao poseban predmet. Međutim, ovakav vid medijskog opismenjavanja nije dovoljan. Potrebno ga je kombinovati s aktivnošću roditelja usmjerenih prema mladima po ovom pitanju, tačnije potrebno je edukovati i roditelje te uključiti aktivnosti drugih društvenih institucija i edukovati medijske djelatnike. Veliki broj zemalja donio je strateške dokumente, bilo na svjetskom, bilo na europskom nivou, koji su definisali pojam medijske pismenosti te na taj način, kreirajući medijske politike, nastoje zaštititi najosjetljivije skupine građana, posebno mlade ljude.
Primjenjujući sve navedene metode i čineći dodatne napore aktivno utičemo na proces izrastanja kritički nastrojenih generacija koje će biti svjesne opasnosti lažnih vijesti i koristiti online prostor u pozitivne svrhe što bi mu i trebala biti namjena.

(Visited 88 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments