Kvadratura kruga

11 nov
Hana Hasanagić

Postoje dani kada vas osjećaj beznađa i neprestanog vrtenja u krug ne napušta. Onaj začarani krug koji ne da niti unutra niti van. Onaj okov koji,sa svakim novim korakom,sve teži je.

Zovem se Vanja. Od svoje pete godine života živim sama sa bakom u jednom malom mjestuna brdovitom Balkanu, u,jednom davno, opjevanoj zemlji seljaka…Zemlji gdje zelene, cvjetne livade i stoljetne šume prekrivaju goleti čamotne ljudske duše. Zemlji gdje bistre, modre i plahe rijeke pokušavaju isprati svu prljavštinu uprljane ljudske savjesti. Živjeti na takvom tlu iu malome mjestu nimalo nije lako, a još je teže kad na plećima nosiš breme napuštenog djeteta u koga svi upiru prstom. Vječno obilježen. Ali, ja sam samo vršnjakinja svojih godina. Ne mogu pobjeći nigdje.

Baka je, uz mnoga odricanja, dala sve od sebe da me odgoji i izvede na put pravih životnih vrijednosti. Samoj joj nije bilo lako, pogotovo u sredini zaostaloj u nekom prošlom i davnom vremenu. Vremenu kada je boja kože, pripadnost narodu određivala i još određuje čovjeka. Nečijeg… Te famozne korijene. A ja? Ja sam oduvijek bila bez korijena.
Očajnički sam željela pobjeći iz tog začaranog kruga osude i nerazumijevanja u kojem sam od rođenja bila zatočena. Da li i kako pobjeći od te zemlje koja decenijama, kroz vijekove i istoriju, svoj napaćeni narod drži zatočenim u krugu svoje utrobe?Ipak, ta ista zemlja u tom istom napaćenom narodu jednakom ljubavlju kola njegovim žilama.
Stalna previranja, stalni nemiri, koji kao da su u genetski kod njenih ljudi urezani, ne dozvoljavaju smiraj.
Ima li ovoj bezizlaznosti ipak izlaza? Postoji li u nesreći sreća? U bijedi bogatstvo, a u ljubavi mržnja? Tanka je linija…
Ili, kako bar prepoznati lice kruga ukoliko već izlaza iz istoga nema? Zar uistinu ne postoji čarobna formula koja rješava zagonetku vječnog balkanskog prokletstva?Ne, ona još nije izračunata i još nije pronađena…
Postoji li uopšte rješenje najstarije civilizacijske enigme- kvadrature kruga?

Ma, koliko treba da iznosi to neotkriveno, famozno Pi kako bi se smislenost i razumljivost kvadrata smjestila u bezizlazni i dominirajući prostor kruga? Kako i čime prenijeti krug na jednake ravne stranice koje svojim ivicama ukazuju na izlaz, na tračak nade i na primjenjivost formule spasa?
Možda baš onim što ljudskost krasi: ljubav, plemenitost, razumijevanje, iskrenost i poštovanje… Oni predstavljaju zraku svjetla u moru mraka. Možda su upravo to nepoznate ‘x’ i ‘y’ u formuli.Nadam se da nada i vjera u bolje ljude i bolje sutra donose spas. Spas od nas samih.

Fenomen kruga objašnjavaju ponavljanjem cjeline u dijelovima… I, eto,ponovo smo na početku. Svi negdje i nekome pripadamo. Dio cjelini, ljudi svojoj zemlji. Zato neću bježati, jer ni ne mogu pobjeći. Iz ovog kruga se ne izlazi…

(Visited 170 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments