Kutija Šibica – Odgovor

27 dec
Hus Coharlik

Magla.

Magla je rasula vjetar u tihe grane hašlama.
Dala mjesečini da luta po rubovima,
koja nije ostala sa nama.
Krenula je daleko,
tamo gdje je mogla da bude sa svima.

Stvaram riječi na nepismenom papiru,
olovka je zaspala u mraku pored boja.
Ti znaš da trebam da nađem taj odgovor u miru,
ali naši datumi i ti, uvijek si bila moja.

Mir.

Gledao sam te u obliku dima
i prepoznao sam vjetar koji te meni duva,
u slabo objašnjivom obliku rima.
Ti se javljaš tamo gdje čujem svaki zvuk
u nekim od svojih krikova koji te čuva.

Ja čujem tvoje snove kako trljaju moje suze,
dodiruju te tamo gdje je koža uvijek željela da kruže

Slušaj, dušo, o čemu ti pjevam,
možda pokušaš ono što ja sad od tebe tražim.
Volim te.
Pokušavam da ne gledam, pokušavam da ne gledam.

Moje tišine lutaju i traže tvoje uho.
Moje misli lutaju i traže tvoje oči.
Ja znam gdje su, ja znam gdje živiš.
Ja znam da spavaš u mojoj glavi.

I nije ti nikad dosadno, vjeruj mi.
Uvijek te stavim na papir,
nježno naslikam olovkom,
i svojim glasom pustim talas da rovi.

Tamo gdje te pjevam, tamo gdje te pišem –
tu nema ništa osim nas, mi smo pravac i put,
mi smo ono što drugi ljudi žele.

Ljubavi… ja te volim.
Strofe su otišle daleko u vrijeme.
Ne želim više da razgovaram sa mrakom.

Hoću da tvojim očima vidim svjetlo,
hoću da u tvom grlu čujem strast.
Hoću da tvoj pokret odzvoni,
i da me probudi kraj tebe.

Počeo sam da dišem kao prije.
Počeo da isti ritam stvaram prstima.
Ljubavi, ja sam malo lud.

Ja sam malo lud…
Ja sam malo lud.
Možda je sumnja pojela dva mira.
Možda treba da šutim dok Mjesec spava.
Možda je vrijeme da kažeš – laku noć, i pazi šta sanjaš.

Hus Coharlik

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 63 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa