Kulturološki šok

9 jan
Tea Drmač

Život u novoj zemlji za većinu ljudi nije najjednostavnija stvar na svijetu, pa shodno tome, vecina prolazi kroz kulturološki šok. Ovaj termin prvi put je upotrijebila američka antropologinja Cora DuBois, 1951. g. Kulturološki šok ima četiri faze kroz koje većina prođe u većoj ili manjoj mjeri. Treba napomenuti da sve ovisi od pojedinca do pojedinca, neće svi doživjeti kulturološki šok, a drugi će ga iskusiti u većoj ili manjoj mjeri.

U prvoj fazi sve vidite kroz ružičaste naočale, fascinirani ste novim okruženjem, novom zemljom, navikama, želite da probate novu hranu, da iskusite što više novih stvari. Sviđa vam se govoriti na jeziku zemlje u kojoj se nalazite i praktički ste bez brige na pameti. Ova faza traje nekoliko tjedana, i poznata je pod nazivom Honeymoon.

Druga faza traje oko tri mjeseca i tijekom ovog razdoblja ljudi se osjećaju frustriranima, usamljenima, nostalgičnima. Često idealiziraju kulturu iz koje dolaze, pronalaze sve moguće mane zemlji i kulturi u kojoj žive. Može se dogoditi da će tijekom ovog vremena na površinu izbiti predrasude koje možda imate.

Treća faza je faza prilagodbe. Kultura u kojoj živite sve vam je bliža. Više niste onako ljuti zbog sitnica, manje ste frustrirani i nostalgični. Dakle, negativne reakcije na novu kulturu počinju da nestaju.

Četvrta faza je adaptacija. U novoj zemlji osjećate se kao kod kuće. Uviđate prednosti i mane obiju kultura. Često se ova faza naziva i bikulturizam.

Za kraj jedna zanimljivost, većina sigurno nije čula za pojam obrnutog kulturološkog šoka. Ovo je isto kao i kulturološki šok, samo se koristi za osjećanja koja se javljaju po povratku u matičnu zemlju.

(Visited 350 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments