Ja sam ti, bolan, kao kovčeg pun raznih stvari, u kojem možeš pronaći i suze i smijeh, i riječi i tišinu. Koji čuva naizgled beznačajne papiriće i račune na kojima pišu datumi. Čuva tajne, čuva i lijepo i ružno. Kad otvoriš taj kovčeg, osjetiš nostalgiju, mirišu ti sjećanja. Kovčeg pun prošlosti koja čeka da ugleda dan. Kojem je dosadilo da bude u nekom ćošku i tami, i kojeg ćeš otvoriti samo onda kada poželiš da se sjetiš kakav si nekad bio. U meni su sve tvoje slike, i one koje si s osmijehom drugima pokaziv’o, one koje si i od samog sebe skriv’o. Svi snovi, želje, maštanja, sve ljubavi i sreće. Sve laži, noževi, rane… Svašta u kovčeg stane, zar ne? Zato sam i ja kao kovčeg. Čuvam sve za bolje dane. Čuvam riječi, pa zato šutim dok me neko ne otvori, neko ko će satima da sluša priče koje čuvam. Ali ja sam samo kovčeg. I doći ćeš ti. Doći ćeš mi samo onda kada ti bude falilo nešto, ili kada budeš htio da se sjetiš kakav si to nekad bio…
Kovčeg
18
jun
(Visited 215 times, 1 visits today)
