Knjiga-sehara lijepih riječi

14 avg
Melisa Geca
Koliko često mijenjamo smjer na raskrsnici životnih puteva? Imamo li pravo na jedan put? Kako odabrati pravi? kako se preusmjeriti? imamo li pravo predomisliti se? Ko će donijeti odluku: mi, životne prilike ili neko treći? Biramo li u životu ispravno? Da li svjesno dajemo prednost materijalnom nad duhovnim? Da li se ponekad zapitamo koliko smo duševno prazni, koliko je naš duh oslabljen ili je pak važno koliko je račun?Hrabro odrastam u takvom okruženju, učena u društvu neznalica,vedra u svijetu bezsmisla, snažna okružena slabićima, dostojanstvena u društvu nemoralnih. Vođena prioritetima gradim svoj lik u svijetu bezličnih, dostojanstvo u svijetu labilnih vrijednosti, gradim ljubav u svijetu gdje se ljubav uzima samo u kontekstu vlastitog interesa a knjiga mi je i kompas i teleskop, i smjernica i karta, i moć i snaga. Knjiga-uzbudljiva avantura obogati me čarolijama i mudrošću, opskrbi emocijom i zarobi u svijetu koji ne poznaje granice, svijetu neprocjenjivog znanja, seharinom svijetu. Ja, neumorni graditelj svoje sehare ispunjavam je entuzijazmom, rasprostirem duhovno bogatstvo, ukazujem na vrijednost knjige-sehare lijepih riječi svjesna da smo bez nje isto što i zvijezde bez mjesečine. Krojim je po mjeri…Taman da u nju stane cijeli univerzum i da mu bespogovorno služi. Hodim, vješto dijelim svjesna da je moje samo što podijelim. Predaje svjedoče kako nikada nije vidjena prazna, ali ni prepuna. Zanosno prihvaća nova saznanja i poletno ih usmjerava ka budućim generacijama. Naučila me je kako su samo duhovno bogati ljudi-bogati, da je častoljubivost prioritet a ne ponudjena opcija, plemenitost osobina heroja,romantika odabir gospodina, a knjiga način da, ono što ne proživimo, promaštamo. Seharu upotpunjujemo mi, a ona nas. Koliko je teška govori o nama samima, o našim dukatima, dragocjenostima, o našem bogatstvu. Ne, ne izjavljuje nam često ljubav, niti konstantno pokazuje emocije. Zgrožava se od površnog govora smatrajući da se ljubav izjavljuje jedino ako to stvarno osjećaš, a ne onako-bezveze.Optimistično, prkosno i samouvjereno održava tradiciju ne dozvolivši da odrastamo u zemlji bez topline, nade i budućnosti. Podsjeća na svaki izdisaj vijećnice, snagu izdržljivog uma njenih čitalaca koji zadržaše blago u svojim seharama iako su ga neznalice pokušale spaliti. Sukobljava se s realnošću, razvija kreativnost, zanemaruje relativnost, podvlači da sam ja, da si ti, da smo mi junaci svojih priča, krojači svojih zvijezdanih staza, graditelji svojih sehara, jer sam ja, jer si ti, jer smo mi bez svojih sehara tijela bez duša, slavuji bez glasa, pouke bez poruke, knjige osuđene po koricama.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 238 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa