Kladionica

18 jan
Haris Bajrić

Problem narkomanije i ovisnosti o alkoholu zastupljen je u velikoj mjeri ali javnost je svjesna tih problema i pokušava se, kroz razne edukacije, druženja i predavanja smanjiti broj ovisnika te vrste. Međutim, u posljednjih desetak godina naglo se širio problem klađenja mladih osoba. Iako je zakonski maloljetnicima ulazak u kladionice zabranjen, to u praksi nije tako. Klađenje je postalo veliki porok mladih, međutim, tome se ne posvećuje značajna pažnja. Iskušavajući svoju sreću počinju ulagati manje iznose novca. S vremenom ulog postaje veći, a ovisnost širi svoje korijene.

U razgovoru s jednim devetnaestogodišnjakom koji je bio veliki ovisnik o igrama na sreću, između ostalog saznajemo da ljudi ovisni o igrama na sre-ću pamte samo dane kada su dobijali novac, a ne pamte kada su ga trošili. Školarci često izostaju s nastave sjedeći u kladionicama i ispunjavajući listiće. Često novac koji dobiju od roditelja bude nedovoljan, pa se onda zaduže kako bi se “izvadili” ali često se samo dublje ukopaju. U nastavku vam donosimo cijelu priču jednog devetnaestogodišnjaka koji je bio težak ovisnik o igrama na sreću.

N.N.(19): Sve je krenulo iz šale, bio sam prvi razred srednje škole. Arsenal, klub za koji navijam, imao je laganu utakmicu. Tu sam vidio priliku za laku zaradu novca. I tako svratim u kladionicu, neki prosijed čovjek mi objasni kako da odigram listić. Nije bilo teško. S nestrpljenjem sam čekao meč. Očekivano, Arsenal je pobijedio, a ja zaradio svoj prvi novac na kocki. Sav novac sam po-novo uložio u klađenje, ali ovaj puta ništa.

Onda sam vidio kako neki popisuju neke brojeve i onda na velikoj plazmi prate da li će izaći brojevi koje su popisali. Okušao sam se i u toj vrsti igre.

Tako je kladionica postala sastavni dio mog života. Nisam mogao zamisliti dan a da ne posjetim kladionicu. Bilo je tu i nekih dobitaka, ali u usporedbi s potrošenim novcem i vremenom, to je zanemarljivo. Kao da sam bio začaran. Gledao sam, ali nisam vidio. Često bih sebi govorio da ću prestati, ali sutradan sve po starom. Nerijetko sam se zaduživao te na taj način porodicu dovodio u neprijatnu situaciju. Problemi su se nizali. Primijetio sam da me drugovi izbjegavaju, ali i dalje nisam prestajao igrati. Počeo sam i izostajati s nastave.

Prijetila mi je suspenzija iz škole. Nakon dvije godine prestao sam kockati. Shvatio sam da se, ako nastavim s kockanjem, udaljavam i od porodice i od društva.

***

I na kraju želim da poručim svima koji igraju kladionicu da se klone toga, a onima koji ne igraju, neka je obilaze u širokom luku.

 

**Tekst preuzet iz časopisa Preventeen**

(Visited 329 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments