Karta u jednom smjeru

9 avg
Denis Hisari

Osmijeh Alekse Jankovića, Mahira Rakovca, Dženana Memića, Davida
Dragičevića, Muhameda Vehabovića i mnogih drugih ostali su zamrznuti i vjeĉni;
Žrtve nasilja o kojima mi trebamo glasno pričati i od čijih slučajeva ne trebamo
okretati glavu.

“Draga mama, rešio sam da ti napišem pismo. Uvek mi ti pišeš i
molim te nemoj samo da plačeš. Evo, javljam ti se iz dalekog
nekog sveta gde se živi sa osmehom svaki dan i svaki sat. Ovde
nema tuge, patnje, boli, ovde nema podlih i odvratnih. Ovde te ne
muče, ne tuku, ne hvataju za vrat, ne udaraju glavu o drvo, ovde
nema haosa i laži. Ovde je, mama, mir… tvoj Aleksa”.

Ovo je početak pisma, onog oproštajnog, napisanog u suzama malog Alekse.
Aleksa Jankovic bi od marta imao dvadeset i jednu godinu, bio bi zlatan i
primjeran student, kakav je bio kao učenik. Ali pod pritiskom vršnjaka nije
izdržao i izvršio samoubistvo.

U martu mjesecu je rođen i David
Dragičević, koji je ubijen, zvjerski mučen, onako kako ne možemo ni u snu
zamisliti. Sada se pridružio malom Aleksi, na nekom ljepšem mjestu, tamo
gdje se nalaze sve dobre duše.

– Nema više našeg Alekse, Mahira, Dženana, Davida…
Krv mi se ledi kad znam da niko nije reagovao na njihove znake upomoć.

Znate li ko je Aleksa Janković?
Aleksa Janković je dječak, sa anđeoskim osmijehom. Osmijeh kakav samo
čista duša može da ima. On je žrtva vršnjačkog nasilja, dijete koje su ubili, on
je živio ali nije bio živ. Samoubistvo je samo bio njegov oproštaj i poziv u
pomoć za sebe i drugu djecu. Pismo koje je čista duša mogla napisati u
suzama:

“Znao sam da ćeš se pitati da li mi je hladno. Nije mama! Toplo je, proleće je,
oblačim se slojevito, kako si me ti učila. Orman mi je sređen, ništa nisam
razbacao. I dalje ne jedem boraniju. Ne ljuti se odmah…
Mislim na tebe i dan i noć! Kad budeš rešila da dođeš, rezerviši kartu u
jednom pravcu. Ja ću tu da te čekam. Budi jaka, ti čuvaš moj
osmeh od zaborava… Nije vreme, drži se, pa se vidimo. Voli te i ljubi tvoj…
Aleksa”

Znate li ko je Mahir Rakovac?
Mahir Rakovac je dječak koji bi ove godine u martu napunio dvadeset i
jednu godinu. Dječak koji nije doživio svoju prvu ljubav, on nije doživio ni da
okusi šta je život. Zamislite dječaka koji stoji na prozoru, premotava slike i sav
uplakan odlučuje da oduzme sebi život. On je sad Aleksin novi drug sad se
zajedno igraju, na nekom boljem mjestu. Nema onih zlostavljača i loših
drugara, koji šute o torturi nad njima. Obojica su poslali poziv upomoć, poslali
su poruku da spasimo ostalu djecu..

“Svakim danom je sve gore jer ga sa svakim danom sve više želim. Ja svaki dan
proživljavam svoju smrt, jer meni moj život nema smisla. Sve sam uložila u
njega, a njega više nema.” rekla je Alisa Mahmutović (majka dječaka).
Danas nema Dubravka Lovrenovića, nema ni Alise Mahmutovic, utihnuli su
od bola i tuge. Zbrisana je cijela porodica, zbrisani su roditelji malog Mahira.

Hajde sad zatvorite oči i zamislite roditelja koji je izgubio dijete.
Kako se budi iz dana u dan, dok im dijete leži u hladnom grobu. Ne možete to ni zamisliti, jer ga nikad niste izgubili. Tu bol, samo
onaj koji izgubi zna, zato je vrijeme da ispravimo tu nepravdu!
Praksa maltretiranja se nastavlja. Prelazi na drugi nivo, ubistvima naših perspektivnih momaka, koji bi se borili za bolje sutra. Ubili su našeg Dženana Memića, Davida Dragičevića i vjerovatno će i po nove žrtve krenuti.

Znate li ko su Dženan Memić, David Dragičević?
Dženan Memić je Sarajevski anđeo, čije su ubistvo pokušali sistemski prekriti, optužiti nevine ljude. Kako bi zaštitili UBICU, da to je inkognito ubica kojeg treba imenom i prezimenom prozvati, na stub srama i pred sud ga dovesti. To je momak čiji se otac lavovski bori, uz porodicu i građane koji su siti nepravde. Porodica kojoj dani prolaze kao godine. Prolaze, jer se bore
protiv zločinačkog sistema, sistema koji nas ubija jednog po jednog. Samo traže krivca, da mogu sinu proučiti i reći mu da je pravda pobijedila.

Znate li ko je David Dragičević?
David Dragičević je Banjalučki anđeo, on je rođen u martu kad i naš Mahir.

Njih dvojica bi pravili promjene, borili se protiv nepravde i štitili svoje
prijatelje, kao što su to radili dok su među nama bili. Davor Dragičević je
otac koji umjesto da ljubi i grli svog sina. Danas silom prilika primoran je da
se bori za pravdu, rame uz rame sa stanovnicima kojima je dosta ubijanja
nevinih. Dok vlasti prikrivaju ubice.
Ti ljudi žive, ali nisu živi, jer šta im ostaje kad su dočekali smrt svog djeteta.
Nisu dočekali da im se dijete oženi, da krene u život u novi život. Da donese
diplomu i ostvari svoje snove.
Svaka majka sanja da izvede sina na pravi put. Ovim majkama i mnogim
drugim su oduzeli taj san i uništili put, kao i sve što uništavaju. Bagra koja
hara i razara sve pred sobom.

– Ima li lijeka za nepravdu?
Ima lijek za ovo zlo. Lijek se zove PRAVDA!. Lijek se zove Davidov, Lijek se
zove Dženanov, lijek se zove Aleksin, lijek se zove Mahirov zakon. Zakon
koji će zaštiti porodice. Zaštiti će naše najmilije. Neće dozvoliti da ubiju nas,
da ubiju ĉitavu porodicu, a mi da mirno gledamo, jer ako budemo gledali
doći će i po nas kad-tad. Služit će građanima koji i onako imaju teške živote u
ovom teškom bremenu. Neće služiti zločincima već časnim i poštenim ljudima
kojih je mnogo više u našim drţavama. Uzmimo glas lošim ljudima i manjini,
dosta su nas vodili u sunovrat i propast. Kazniti zvijeri u ljudskom obliku.
Bića koja su bezdušno uzela nevine zivote. Osuditi ih najvećim kaznama.
Dok političari skupljaju jeftine poene i prodaju predizbornu maglu. Priĉaju o
njihovim nevidljivim problemima, ono što je vidljivo su neriješena ubistva
naših dječaka. Jedino što znaju je pričati o mržnji i pozivati na nove zločine,
pune nam glave praznim obećanjima, dok je situacija iz dana u dan sve gora,
sve više porodica odlazi, sve više djece nam ubijaju i tjeraju.
Neka niko od nas ne osjeti gorčinu i tugu gubitka nevinog djeteta.
Stanimo uz porodicu Dženana Memića 11.08. Stanimo uz porodicu Davida
Dragičevića, Mahira Rakovca, Aleksu Jankovića jednom i zauvijek
zaustavimo zlo!
Sve nam uzmite ali u porodicu ne dirajte! Porodica je svetinja!

Da se nikad više i nikome ne ponovi!!!

HOĆEMO PRAVDU ZA ALEKSU JANKOVIĆA, MAHIRA RAKOVCA,
DŽENANA MEMIĆA, DAVIDA DRAGIČEVIĆA, MUHAMEDA VEHABOVIĆA.
HOĆEMO “ALEKSIN, MAHIROV, DŽENANOV, DAVIDOV, MUHAMEDOV
…ZAKON”
HOĆEMO ZAKON ZA NAŠU DJECU I UKRADENE ŽIVOTE!!!

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 335 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments