Gledam generaciju kako odrasta. Drugovi postaju ozbiljni, odrasli ljudi.
A ja…
Ja se zatačkao u bijeli plafon i stao bacati zvijezde na ogledalo u nadi da će me odnijeti na drugu stranu sanjarenja.
Uvijek krene sa istog mjesta.
Na svakoj stranici života se spotaknem o kliše izigravanja Šekspirovovg Romea.
Ne tražeći, dobijem i Juliju.
Nikako da objasnim piscu;
Gospodine Život, došlo je do neke zabune. Ja sam samo zalutali putnik u svemiru sanjara.
Želim Vas obavijestiti da sam se, prilikom svoje plovidbe kroz dječije snove, našao u strašnoj oluji košmara koju je stvorilo Vaše nalivpero, te sam se nasukao i ostao zarobljen u Vašoj priči.
Ne želim da volim kao Romeo Juliju.
Ja još uvijek tragam za pričom u kojoj ću voljeti kao što je mali princ volio svoju ružu.
