Kap soli

24 mar
Zehra Bajić Alić

Uzavrelo sjećanje
prati mi korake
u pijesku od pepela
zgrčeno par riječi
davi ispuhano srce…

U rijeci bez kraja
putuje pahulja snježna…
Ispod rumenog lišća
rađa se novi svijet
šarenilom opija mi misli…

Krilata zvijer sapinje mi prsi
cijedi zjenice, uzima atome snage…
I ja više nisam ja…
ja ne postojim
Uz čađave snove budi se
preplanulo dozivanje  zelenih šuma,kukavnih ptica sakatih nemira…

Puknuta kost bode posljednji put
pjesmu od sedefa…
Ja gubim se u magli
krvavih ruku…
Ja ubila sam sebe…
Ja posljednji put gutam olupine života i kapi soli…

(Visited 214 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments