Kako sam pobijedila najveći strah

5 jun
Amna Daut

Nisam baš naročito voljela odlaske zubaru i kada god bih pošla u tu meni strašnu ordinaciju i ja sam se sama osjećala uplašeno. Jednog dana kada sam odlučila, konačno da redovno posjećujem zubara, kako bih imala prelijep osmijeh, hrabrim koracima sam krenula prema ordinaciji i tada me bilo strah, ali sam tog dana zapravo ja bila jača od tog straha. Taj dan je za mene bio početak ostvarivanja sna. Od tada sam uvijek odlazila stomatologu, zaustavljajući onaj strah koji me pokušavao savladati u tim danima. Moji prijatelji, također nisu voljeli odlaziti stomatologu, jer su i oni imali taj strah, ali sam ih većinom na neki način ohrabrila, te smo često zajedno posjećivali stomatologa. Ona ordinacija u koju uđete, možda ima čudan miris, možda bi tada htjeli povratiti i pobjeći kuda vas noge nose, ali zapravo sve radimo zbog sebe, te svoja iskustva možemo prenositi na druge. Sprave koje upotpunjuju ordinaciju, možda izgledaju strašno, ali su dio našeg zdravlja i sna da postignemo željeni osmijeh.

I da često nas dijelom ohrabre i oni tehničari i stručni ljudi koji rade na ostvarenju našeg sna. I možda vam se i oni čine strašnima, ali oni su zapravo dio našeg zdravlja i često nas nasmijavaju i često slušamo njihove anegdote iz mladih dana. Možda su oni ti koji vam u ordinaciji, dok rade na zdravlju vaših zuba, razvedre dan, meni jesu, jer moji dani su često buli tmurni i hladni, iako je bilo ljeto i grijalo je sunce. Jedino još nisam otkrila da li je onaj strah bio zaista strah od stomatologa ili je to bio neki moj životni strah, koji se probudio tada kada sam odlučila da uradim nešto za sebe i da zablistam još više. Možda je to bio strah zbog nečeg izgubljenog ili zbog nečeg što se može izgubiti.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 179 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments