Kako pronaći posao?

6 feb
Emir Čolo

Približavajući se ulazu sive oronule zgrade posmatrao je ljude oko sebe. Svi su bili užurbani i nervozni. Zanemarujući nelagodu koja se povećavala sa svakim korakom koji je napravio, nastavio je koračati. Došao je do samog ulaza u zgradu, podigao glavu i pogledao tablu sa natpisom. Pisalo je: „Biro za zapošljavanje“.
U ruci je držao praznu radnu knjižicu i potvrdu sa ekonomskog fakulteta na kojem je diplomirao nekoliko dana ranije, kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji. U glavi su mu odzvanjale riječi njegovog mentora koje mu je uputio prilikom odbrane diplomskog rada: „Čestitam kolega. Sada si odrastao čovjek, spreman za sve izazove koje sa sobom nosi tržište rada“.
Sakupljajući hrabrost, duboko je udahnuo i zakoračio u zagušljivu prostoriju. U prvi mah se iznenadio kada je vidio veliki broj srednjovječnih ljudi i žena. Bilo je i nekoliko majki sa malom djecom koja su bučno skakala pojačavajući nervozu u zraku. Vidio je tek pokojeg mladića i djevojku svojih godina. Svi su strpljivo čekali red da ovjere radnu knjižicu ili da se prijave na „Biro“ kako se to govori u žargonu. Priključio se jednom redu u kojem je bilo najmanje osoba.
Nakon 30 minuta došao je na red i predao dokumente na šalter, iza kojeg je sjedila crvenokosa žena u kasnim pedesetim godinama, sa naočalama namještenim za čitanje. Pregledala je dokumente i uzela pečat.Pogledala je mladića i rekla mu ironičnim glasom: “Diplomirani ekonomista! Pih. Imam ja sestrića. Završio ekonomiju prije 3 godine i još ne radi. Po cijeli dan „surfa“ na onom internetu. Ništa se ne bori. Džaba ste Vi djeco učili školu. Mislite da će posao pasti sa neba“ rekla je oštro pružajući dokumente mladiću. Neznajući šta bi drugo rekao u tom trenutku, kiselo se nasmijao i odgovorio „Svako ima svoju nafaku, gospođo“,
Vratio se kući, legao na trosjed i upalio televizor. U tom trenutku počinjala je emisija pod naslovom „Priprema za divljinu“. Kao što i naziv govori, tim stručnjaka je pratio razne vrste životinja i njihov odnos prema svojim mladuncima, u raznim fazama njihovog odrastanja, u cilju njihove pripreme za samostalan život. Iznenadio se kada je vidio kako se mladunčad lavova, tigrova, nojeva, zebri i drugih divljih životinja sistematski pripremaju za izazove koje ih čekaju, kada jednog dana budu dio surove divljine. Lavovi i tigrovi da bi preživjeli morali su ovladati vještinama lova. Nojevi su morali ovladati vještinama preživljavanja i pronalaska hrane i vode u teškim klimatskim uslovima. Zebre su morale ovladati vještinama preživljavanja i dijeljenja zajedničkog prostora sa lavovima i tigrovima kao i pronalasku pitke vode u kojima ih vrebaju krokodili. Dakle, mladunčad svih vrsta životinja su morala usvojiti vještine, da bi bili spremni za sve izazove koje sa sobom nosi samostalni život.
Gledajući tu emisiju, mladić se sjeti riječi žene u „Birou za zapošljavanje“ i riječi svog mentora prilikom odbrane diplomskog rada. Shvatio je da mlade ljude niko ne priprema za izazove koje moraju prevazići na putu ovladavanja vještina koje će im omogućiti da budu spremni za tržište rada. Ova spoznaja ga je potakla da odmah djeluje i ne gubi ni trenutak na žaljenje i kukanje. Hitro je ustao i sjeo za računar. Na internet tražilici je upisao: „Kako pronaći posao“? Ostalo je priča za sebe.

(Visited 260 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments