„Vodič za one koji misle da ne rade dovoljno: odakle početi?“

7 apr
Emir Pašanović

Po ko zna koji put sam prošle sedmice imao priliku čuti jedne te iste floskule o mladima: pasivni su, ne rade ništa, samo sjede po kafanama i parkovima, ili još gore! Igraju video igrice i ne izlaze iz kuće. Vrijeme ih pretiče, sjećat će se s nelagodom i žaljenjem mladosti…

 

Ako se smatrate mladim (kao što sam i sam), prije nego što s gađenjem ugasite kompjuter ili zapalite papir s ovim tekstom, ne brinite! Samo sam želio skrenuti pažnju da je ovo mišljenje prevalentno u glavama ljudi koji se ne osjećaju mladim, i da vam kažem: to je oduvijek bilo tako. Otkako je svijeta i vijeka, stari su govorili da ovo ili ono ne valja s mladima, jer to je definicija starosti: da pametuje i kritikuje mladost. Otkako je prva djevojka uzela da nacrta mamuta na zidu prve pećine, do onog momka koji je napravio famozni „propuh“ 1978. godine kad je ostavio otvoren prozor i vrata, u isto vrijeme, tobejarabitobestakvirula; oduvijek su starci tražili razloga da se žale, a prva i najveća meta su uvijek bili mladi.

 

Ipak, ova kratka razmjena me je navela da promislim o osnovnom preduvjetu za proaktivno djelovanje na bilo kojem planu: individualnom, organizacijskom, općedruštvenom, nadrealnom. Tom preduvjetu sam dao naziv „oaza mira“ i nadam se da ćete mi u narednim retcima dopustiti da vam pojasnim na šta konkretno mislim.

 

Oaza mira bi bila svaki prostor, fizički ili metafizički, u koji možete smjestiti svoju energiju (sebe) i koristiti je na bilo koji način koji možete i želite sebi zamisliti. Dakle, ta mjesta ne moraju nužno biti oaze a ni mirne: mnogi filozofi i religiozni ljudi su svoje oaze nalazili u najneprihvatljivijim mjestima za običnog čovjeka npr. usred pustinja ili na najvišoj planini. S druge strane, posebno ja mislim za modernog čovjeka, takve oaze su često sve samo ne mirne. Svako ih definira za sebe i zavisno od uzrasta, prostora u kojem smo odrasli i drugih faktora okruženja u kojem se kao pojedinci krećemo, mogu biti zabave i koncerti sa hiljadama ljudi, ili usamljeni kutci u bibliotekama. Mogu biti vrh neke planine ili industrijski pogon u punom jeku sa stotinama radnika i zvukom hiljada malih sklopki mašinerije.

 

Šta onda definira oazu mira? Oaza mira je ono mjesto gdje kao pojedinci dolazimo do punog kreativnog i proaktivnog realiziranja. Mogu se također posmatrati i kao mentalni položaj u kojem se individua mora naći da bi djelovala, ali taj položaj je nužno vezan za položaj u prostoru koji tijelo osobe zauzima i s kojim je u interakciji. Iz razloga što oaza mira može biti i mentalno stanje prouzrokovano interakcijom s različitim fizičkim okolnostima, nužno je naglasiti da svako (pojedinačno ili kao dio veće cjeline) može tražiti i ostvariti više oaza mira za jedan vid djelovanja ili za sve svoje ciljeve koje želi ostvariti.

 

Zašto ih uopće nazivam oazama mira? Zato što, jednom kada otkrijete šta su i gdje se nalaze, to su mjesta u koja se opet i iznova vraćate i investirate vlastitu energiju u njihovo održavanje i izgradnju. Što više energije bude uloženo u neku oazu, ona postaje čvršća i snažnija osnova iz koje kasnije možete izvlačiti potrebnu energiju kada vam zafali, i uz pomoć koje možete graditi svoje buduće oaze i druge projekte. Time one postaju ne samo mehanizam za proaktivno djelovanje u vašem životu, nego i nešto na što se možete osloniti i vratiti kada sve drugo propadne.

 

Porodica. Prijateljice. Već spomenuta biblioteka, najdraži klub ili kafana, planina i plaža, sve su to mjesta u koja ste se uložili i izgradili da bi s većom sigurnošću i potpomognuti mogli krenuti u nepoznato. Ako želite započeti stvarati ‘nešto veliko’ u privatnom životu (romantičnu vezu, brak, potomstvo), često je porodica a, gotovo uvijek, prijatelji oaza mira i osnov na koji se oslanjate. Ako želite napraviti festival, u oazi mira se mora nalaziti organizacija i grupa ljudi koja želi napraviti isti festival (ili, kao u mom slučaju, jedan dobar prijatelj i veliki čovjek). Ako želite napraviti proaktivni korak i napokon napuniti baterije nakon što su vas posao, kuća, porodica iscrpili, morate barem znati karakteristike mjesta koje će postati novom oazom mira i omogućiti vam da se vratite energetični i novi u stare probleme. Ako želite protestirati i praviti promjene u društvu kao cjelini, morate jasno definirati, kako ciljeve, tako i adrese na kojima možete doći do tih ciljeva. Ako to znači kampiranje pred zgradama ili čekanje u hodniku neke institucije, i to može postati oaza mira (doduše, privremena) kada je promjena kojoj se nadate i koju očekujete na kraju te oaze.

 

Jednom kada prepoznate te oaze mira u svom životu, lakše ćete sebi postaviti ciljeve koje želite postići, i korake koje morate preći do njihove realizacije. I ko zna, možda ćemo se onda vidjeti u nekoj mojoj oazi koja će se (slučajno ili namjerno) poklapati s vašom.

 

Emir Pašanović je dugogodišnji aktivista i organizator STRIPITI Festa u Sarajevu. Trenutno između ostalog radi na mjestu sekretara u US alumni asocijaciji u BiH.

(Visited 186 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments