Kako i koliko svijetu prijeti neofašizam?

3 nov
Indira Habibović

Neofašizam, kao ideologija nastala poslije Drugog svjetskog rata, nosi u sebi mnoge elemente fašizma. Danas, mnogo godina nakon Drugog svjetskog rata, neofašizam je još uvijek zastupljen, a u kojoj mjeri, nije ni bitno. Bitno je to što nije nestao i srušen do temelja. Primjera, jasnih, je mnogo (a možda i previše).

Onog momenta kada su društvene mreže “preplavljene” informacijama kako se dešavaju teroristički napadi, “iznenadni” nestanak djeteta, tinejdžera, ili čak djeda koji je eto, ni kriv ni dužan krenuo do apoteke, kako se osjećate? Kako se osjećate kada pročitate ili čujete vijest na TV-u da je pronađeno beživotno tijelo osobe koja se u prethodnom periodu, vodila kao nestala? Nevjerovatno da sasvim “slučajno” budu ubijene dvije studentice u Sarajevu. Nevjerovatno je da momak u Banjoj Luci nestane jer je eto, iz znatiželje došao do informacija o kojima se jasno šutilo, i koje su duboko, i davno nekad zakopane. One su ostale zakopane, istina. Ali tijelo tinejdžera je, kako zakopano tako i otkopano i ispraćeno iz države jer postoji neko ko se konstantno bori za pravdu i njegov mir. Nevjerovatno je da jedna nacija ne može prakticirati svoju vjeru i obaviti namaz u džamiji, bez uznemiravanja. Kakvo uznemiravanje, bar su bili živi… Evo, jasna tri primjera neofašizma koji su, (naravno bez nagovještavanja) prijetili, koji prijete i nastavit će da prijete sve dok se bude ovako reagovalo, odnosno ne reagovalo. Ionako se šuti jer, čovjek kada nema vlast i autoritet, teško da će se izboriti za ono što želi, ma što god da je u pitanju. Koliko god da se trudimo izbjeći pojedine situacije za koje smatramo da će biti teške i kobne, nekad se ne mogu izbjeći. Kao što rekoh, nismo svi autoritet da znamo kako će se odvijati nešto i kako to zaustaviti. Neofašizam je svakako, devijantna pojava, koja je koliko teška i široka tema za razgovor, toliko i zatvorena i jasna.

“Mijenjajući sebe mijenjamo svijet”. Kada bi svaka osoba na svijetu “krenula” od sebe i potrudila se da se što bolje ophodi prema čovječanstvu, već bi pola problema bilo riješeno. A drugo pola… Tu svakako spadaju inat, korist, i zadovoljstvo koje se gradi na nečijim suzama i žalosti, i uvijek će biti zastupljeno. Takve situacije nam više nego prijete. Za promjenu, na samom početku, krenimo od sebe. Nije bitno odakle dolaziš, bitno je gdje ideš. Jer, čovječe, živi nam se!

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 35 times, 3 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments