Asja je živjela u Tuzli, Muamer u Zvorniku, u Višegradu iznad jednog brežuljka bijaše Ivicina kuća, a u gradu tradicije, Sarajevu, živio je Marko.
Svi živješe istim životom, punim sreće i zadovoljstva, bez obzira na vjeru, boriše se za svoje bez mržnje, korupcije i mita.
Danas, poslije dvadeset i kusur godina u Travniku živi Sara, u Kladnju Mirko, a u Karakaju Emir. Svi žive isti život pun mržnje, svi žive život korupcije, zapravo žive BOSANSKI život.
Sutra će iz Kalesije otići Milan, iz Janje Melisa a iz Brčkog Eldin i Ivana, iz Bihaća će koru hljeba, flašu vode i tek koju „novu” majicu spakovati Ivan i Melika, putnu torbu na dva ramena staviti na leđa i koračati prema autobuskoj stanici, u želji da odu što dalje od ovog života bez karte.
Eto, Bosno i Hercegovino, šta radiš! Tjeraš majko od sebe sina Farisa, Darka i Jelenu, tjeraš ujaka Lovru i amidžu Samira, tjeraš od sebe sestru Marinu i kćerku Adnu.
Eto, Bosno i Hercegovino šta radiš. Kajat ćeš se nekad, ali bit će kasno, kad se neko drugi obogati na tvojim leđima.
Kajat ćeš se, Bosno!
12
mar
(Visited 1.071 times, 1 visits today)
