Još nemaš dečka!?

24 nov
Tea S.

S obzirom da je na redu Valentinovo, napravit ćemo malo zagrijavanje. Ovo nije ljubavni post, ovo je za nas rijetko rasprostranjene, careve i carice, koji jednostavno nemaju curu ili dečka! Oni koji se brinu zbog toga, bez brige! Legenda kaže da ćemo i mi stati na ludi kamen! Da ćemo i mi žabe, postati prinčevi i princeze!
Baš maloprije sam čitala članak slične tematike i bilo mi je smiješno već na samom početku. Poručuje kako treba pripaziti, a ne ovaj poziv shvatiti ozbiljno te krenuti putem vječnog neženje. Uz obrazloženje da se na to može vrlo lako naviknuti, a teško odviknuti. I mislim si „Ideš! Kako nisam prije ovo pročitala! Gotovo, nema mi spasa“, već me uhvatila blaga panika i onda čujem na Tv-u „Ako ste majka koja želi oženiti sina, ili sin koji se želi oženiti, ili žena koja je spremna za pravu ljubav… Prijavi se na broj 060 808 8…“  prstenje leti po ekranu, upitnici, srca također… Odmah mi je pao kamen sa srca!

Za 3.75kn (sa fiksnog) mogu naći ljubav svog života! Jao sreće! Zatim se sjetim da to nije jedina prilika! „Samo nebo zna“ novi show, tamo čak mogu vidjeti budućnost. Kako ću izgledati ja, muž, djeca, razne mogućnosti uglavnom… Baš veličanstveno koliko je tehnologija napredovala, Bože hvala ti! U glavi već zamišljam scenu: Stojim u njihovom studiju, dobijem glavnu riječ, svi očekuju znati što želim u budućnosti i normalno kažem: „Ako nije problem da mi za petak vidite brojeve Eurojackpota, samo sam to htjela pitati, ako ne može nije bed… Hvala puno, pozdravljam sve ispred malih ekrana i vas u studiju i režiji! (to mi ostalo još iz Huga, dok sam bila mala) Ljudi pozdrav!„ Ako ništa niti od toga, preostaje mi „Ljubav na selu“. Ne moram ni komentirati, tamo „bisere“ sipaju odmah u startu. Nakon toga shvatim kako mogu nastaviti u miru uživati gdje sam stala, kad budem spremna, samo dignem slušalicu, okrenem broj i problem riješen.
Čitam dalje, i totalni preokret. U tekstu o samcima, nakon prvog ulomka sve ostalo govori o braku, parovima, kako je to pozitivno itd. Razmišljam, a što ćeš, nismo mi baš neka inspirativna tema, vjerojatno ću se i ja namučiti da nahvalim  naš stil života. Hmm pitat ću još prijateljicu kako ona uživa u samoći, a njezin odgovor je bio, citiram:
„Pustim si TV …Ili spremam hahaha ja to volim ..Mene ti to opušta… Znam da ti je to smiješno. I onda kad spremim… Volim sjesti u to čisto… I piti bijelu kavu.“

Ljudi moji! Pa kolike smo mi legende! Totalno se iznenadim kako znamo uživati u sitnicama. Kakva ljubav, kakav dečko! Ona spremi kuću i bude zadovoljna! Ivana molim te kada budeš imala vremena, dođi i budi sretna kod mene doma! Ja ću ti skuhati bijelu kavu. Hvala ti na ovome, baš sam se slatko nasmijala.
Ali točno to želim reći, mi smo zadovoljni cijelo vrijeme. Jedina napeta situacija bude, kada me netko pita „Tea pa kako to da nemaš dečka?“ I onda krene… „Ja sam imala troje djece u tvojim godinama, prvo sa 20 a drugo…“ Upravo sam sada zaključila zašto mi je oslabio vid. Jer svaki puta kada čujem tu rečenicu, padne mi mrak na oči. Dok ovi zaljubljeni, svađaju se pa mire, pa plaču, pa se ispovijedaju (ne svećeniku, već jedno drugom) i ljude zanimaju takve stvari. Bilo kakva ljubavna situacija, pokreće sve. Recimo, svaku drugu osobu zanima, kako će završiti svađa između Nikoline i dečka Damira, jer ga je u noćnom klubu odmjeravala druga cura? Sljedeći dan na naslovnicama portala: „KAKO SE DAMIR USUĐUJE PRIVLAČITI TUĐE POGLEDE!? NIKOLINA DRŽI SE, SVI SMO UZ TEBE!“.

Nadalje, poznate ličnosti, pjevači točnije, kada prekinu vezu, napišu hit. I cijeli svijet subotom pije i pleše  na račun njihovog prekida. To mi je oke, imamo svi koristi. Dok mi samci nemamo takvu priliku. Kako da ja napišem hit nešto, kad nemam dečka? Dali bi bila glazbena poslastica kada bi ja i Ivana napravile duet? Neno Belan ima pjesmu „Jagode i čokolada“ a naša bi se zvala „Prašina i bijela kava“.  Ne mogu zamisliti. Zato se ne želim petljati, jednostavnije je biti ona koja partyja. Ružno što priznajem, dok netko pati da se ja smješkam, ali činjenica je da me može razočarati jedino frižider ili platna lista. Kako onda ne biti sretan?? Ali ljudi ne vjeruju. Kao „Joj možeš misliti da ti ne fali dečko!? Pa svi bi htjeli biti u vezi.“ Ma fali nekada, normalno!  …Kada sam u krevetu a daljinski upravljač se nalazi na stolu. Pa moram sama sebi tepati, Tea srećo samo dva koraka vas dijele… Onda izmišljam razne solucije ne bili dokučila daljinski bez dizanja iz kreveta. I tad zafali dečko. Ne da bi bio sluga, znam biti i romantična ponekad. Večerice, masažica, putovanja… Zamišljam to ovako: Dečko me iznenadi tako da pripremi finu večericu, nakon toga lijepo izmasira i drugi dan ga vodim sa sobom u shopping! Iz ovoga se može zaključiti kako se slažem da veze imaju svoje prednosti te pozitivnu stranu. No smatram da još nije došlo moje vrijeme, još ne znam što želim. Čak i pommes frites razabirem po tanjuru, kojeg ću pojesti a koji ne, kamoli ne dečka. To se skenira svaka dlaka. Ako obrvica nije na mjestu, bit ćemo samo prijatelji. Haha šala mala. Bitan je karakter, još uvijek nisam našla dečka koji ima dovoljno dobar karakter. Evo ne znam dali se sada sprdam ili ne, a mislila sam baš ozbiljno prokomentirati ovu temu i evo kako je završilo.
P.S. da spomenem, izbirač dobije otirač, da ne morate vi pisati. 😛

No reći ću za kraj i ozbiljno mišljenje.  Nitko ne može izbirati u koga će se zaljubiti. Bilo bi jednostavno da se samo tako može donijeti odluka. Recimo, sutra ujutro oko 9:15, pogledat ću si nekakav katalog i naći dečka u kojeg sam od tad zaljubljena, ma ustvari neću ni birati svi su u katalogu lijepi, otvorit ću 56. stranicu pa što ispadne! Moje mišljenje je da su takve stvari relativne, ovisi od osobe do osobe. Ne postoji pravilo niti formula. Eventualno što možemo, posložiti stvari u glavi, izgraditi stav, otkriti što volimo a što ne i tako izabrati krug ljudi s kojima ćemo biti povezani, iliti izabrati prijatelje.  Ali zaljubljenost i ljubav žele ono što godi oku, odgovara glavi i sviđa se srcu. Čak ni to nije točno, samo lijepo zvuči. (Najčešće ne odgovara glavi.) No opet dolazimo do problema jer s takvim odlukama, nakon nekog vremena, vrlo lako dolazi do kontraefekta. Kako steknemo vlastite stavove i rituale, teže se i prilagođavamo drugima. Priznajem, čak mislim da je to moj problem. No nećemo o problemima! Takve stvari ne treba forsirati, jednostavno se dogode 🙂
Idem sada hodati po nekakvom makadamu, možda stanem na ludi kamen.
Pusa svim solo igračima/igračicama i onima koji se moraju truditi oko nas! 😉

teasic.blogspot.ba

(Visited 626 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments