Jednom kad me ne bude

1 jun
Amina Hurem

Jednom kad me ne bude
Jednom kad me ne bude moja radosti
Riječi će neko drugi birati
I dirati namjerno u rane,
Raskrvariti već zacjeljeno mjesto
Zbog saznanja da je bol potvrda života
A slast ozdravljenja veća je što duže doseže povreda.

Jednom kad me ne bude moj učitelju,
Kad se zemlja raspukne da u svoju utrobu primi lošeg džaka
I stiskom mi smrska rebra,
kad iskusim ono što oni nad humkom ni slutiti ne mogu
Tješilo bi me saznanje da si toga spašen i da si negdje sretan.

Jednom kad me ne bude moja srećo,
kad valovi zaborava pokriju postojanja bivše mene
Ti ni osjetiti nećeš odsustvo odsutnog kojeg si bolio svojom daljinom i sretnim činio svojim postojanjem.

Jednom kad me ne bude moj mjeseče
Hiljade svitaca nek svijetle ti put kojim nikada
Koračali nismo
Na toj stazi uberi plodove molitva mojih u kojima skriven si bio najbrižnijim šapatom
Odjekom u visine nebeske

Jednom kad me ne bude
Više neće biti tako važno što si nešto tuđe
A tako moje bio
Iako su nam posjedovanja najvarljivije tvrdnje.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 295 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments