Jedinstveni mi

18 avg
Marinela Topić

Ljubav nema početak ni kraj. Nema vijek. Samo traje. Pustiš je takvu, a ti uporedo s njom gradi dvorce, osvajaj planine, pravi najljepše uspomene.
Nema ona ni težinu. Iako se nekad zbog prijelaznih stanica osjećaš kao pero koje potiskuju. Teško ti je. U tom trenutku. Ali to je čar ljubavi. Čak i kad je teško pustiš. To je trenutak. Već u sljedećem nećeš ga se sjećati. A trag koji ona ostavlja zapečaćen je, duboko skriven.
Samo se sjeti da smo posebni. Upravo MI. Jedinstveni na ovoj planeti. Toliko smo uskladili naša nesavršenstva da se u našim očima more savršeno preliva. Uistinu je plavo. A nebo ima savršen sklad oblaka i zvijezda koji se smjenjuju.
Išao je naš pogled, vidik puno dalje od prosječnog. Naša maštanja su daleko iznad “skromnosti”. A puno manje od “izvoljevanja”.
Bili smo si dovoljno u nekom kutku daleko od svih. Problema. Zavidnosti. Nebitnih ljudskih lica koja s obzirom na promjene više nalikuju na čudovišta.
Dovoljni smo bili jedno drugom. Par ljudi užeg kruga. I ljubav vrijedna svakog divljenja.

(Visited 227 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments