Jasno je zašto je otišla u Njemačku

25 jul
Kemija Hodžić

Prije par dana sretoh kolegicu s fakulteta čije tekstove čitam kao štivo za laku noć jer piše jezikom ljubavi, pa natjera čovjeka da ni kriv ni dužan umjesto o politici razmišlja o ljubavi, iako nikada nisam pravila razliku među tim pojmovima. Pametna žena i ozbiljan materijal za budućeg novinara, koja je za razliku od klimoglavih stranačkih uhljeba naučila da mišljenje kreira isključivo na osnovu činjenica. Nakon onog uobičajnog ženskog prenemaganja kada vide prijateljicu nakon sto godina, pitam je šta radi, a ona veli: „De ba Kemija, šta ću raditi, predala sam za vizu, dakle, iduće godine sam u Njemačkoj“.

U Njemačkoj i ona, zajedno sa hiljadama onih ljudi čija egzistencija nikada nije bila upitna. Otišli su jer za plaćenu registraciju nisu dobili puteve prilagođene za vožnju automobila nego konjskih kola. Otišli su jer bi ih šalteruša sa duginim bojama na očima, koja bleji u monitor kao da će onim klikom miša aktivirati nuklearnu bombu otjerala sa šaltera, jer njoj zaboga za trideset šest sekundi počinje pauza, a to što zahvaljujući njima prima platu nije njena briga. Ona je znate, viši referent u državnoj službi, pa se podrazumijeva da na one koji se nalaze iza šaltera reži k’o pit bul kad vidi pudlicu. Otišli su jer im djecu školuju nepismeni stranački uhljebi, koji su fakultet završili u restoranu Stari mlin u Olovu kod Muje Mujića za osamsto maraka. Otišli su jer im razjarena, fašisoidna masa ne dozvoljava da iskažu svoje mišljenje javno, jer zaboga, ono se razlikuje od njihovog. Otišli su jer im država uzima više od pola plate kako bi finansirala ogroman birokratski aparat koji je tu isključivo kako bi vladajuće političke partije ostale na vlasti. Otišli su jer i pored plaćenog zdravstvenog osiguranja, da bi vidjeli doktora trebaju iznajmiti kamp kućicu u kojoj će živjeti dok dođu na red.

Otišli su jer imamo mi pametnijeg posla u životu od razmišljanja o tome kome dajemo svoj glas na izborima. Nismo valjda ludi da se bavimo politikom pored priče o onom liku iz Zadruge što je prevario ženu sa onom malom od one pjevačice? Otišli su jer nam je bitnije da s prve linije sajber odbrane ratujemo sa onima što su dočekali hrvatske reprezentativce u Zagrebu od bavljenja (ne)radom bosanskohercegovačkih političkih predstavnika. Otišli su jer je korisnije kupiti diplomu, mahati stranačkim zastavama i očekivati posao u državnoj službi nego pročitati nešto u životu pa dostojanstveno, na osnovu vlastitih kompetencija tražiti posao.

Otišli su jer svoj glas dajemo za sendvič, lanč paket, deset maraka, obećani posao koji nikad dobiti nećemo, nakaradno poznanstvo sa tetkom od prijateljice čiji sin je kandidat, jer koga briga, ionako svojim glasom ništa promijeniti ne možemo iako se nikada ozbiljno i nismo potrudili da nešto mijenjamo. Otišli su a mi pameti doći nećemo dok ne otjeramo sve one koji iole nešto vrijede, pa ostanemo u državi punoj nadrndanih birokrata i polupismenih političara koji kroje našu budućnost!

(Visited 616 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa