Ja biram

5 nov
Lajla Tabaković

Već je otkucala ponoć na starom napuklom satu. Kazaljke su se blago spuštale ukazivajući vrijeme trenutnog zbivanja. Kiša je pljuštala kao da joj je to bio zadnji put. Svjetlo je treperilo na uličnoj svjetlosti nedavajući jasnu sliku. U blizini tamnog prolaza lošeg svijeta sjedila si ti. Što bi se reklo, ne sjedim ja na stolici i sastavljam tok tvog života, ali ipak kažu da je poricanje najbolji lijek za tugu. Malo je reći da si zaplivala u vode propasti, zar ne?! Na nosu bijeli trag praha smrti, a u venama posljednji tragovi i ono malo nezamućene narkomanske krvi. Vidjela sam te ali ti si sjedila tako očajno kao da ne postoji sutra. Čak su te mjesec i zvijezde gledali postiđeno. Sama si birala tok svoje sudbine neznajući šta te čeka u bližoj budućnosti. Gledajući te kako propadaš i raspadaš se poput pepela kojeg ni vjetar ne želi odnijeti negdje u daljinu, nekako mi te bilo žao. Ne znam da je u tom trenutku postojalo išta što bi mogla uraditi da te vratim u normalno stanje, ali ipak sada držim sve karte pa čak imam i keca u rukavu. Odlučila sam da ti priđem baš kao u dobra stara vremena, nekad smo bile najbolje drugarice, dijelile smo sve pa čak i kuću.
Sjećaš li se kada smo išli na kamp preko ljeta i kada su te starije djevojčice napale, a ja sam stala uz tebe. Kad smo se spuštali sa brda na starim kolicima koje je napravio moj deda, ta riječ staro nas je koštala i dva prednja zuba ali opet i to smo riješile. Sjećam se kada si mi rekla da su ti roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći, nakon toga živjela si sa starom nanom koja ti je bila kao posljednji plamen svijeće koji gori kroz život nepuštajući tonove mraka da ti uguše srce. Ona te držala na životu i čuvala kao kap vode na dlanu. Znala si da će doći i taj kobni trenutak kada će se i njena svijeća ugasiti kada će i posljednji plamen izgorjeti i nestati u zaborav. Tada si mi rekla da si više puta pomišljala i na ono najgore sve dok nisi odlučila da živiš život na koji će tvoja nana biti ponosna. Ti si uradila suprotno. Počela si konzumirati cigarete i uživati u opojnim narkoticima. Tada sam te pogledala i rekla ti da li stvarno misliš da je ponosna, da li stvarno smatraš da njena duša ima spokoj i mir, grdno se varaš. U tom trenutku si hitro ustala i zagrlila me, a nisam se tome nadala, a tvom dahu se osjetio nepodnošljivi smrad alkohola. Kroz suze koje su kvasile tvoje modro lice rekla si mi da se kaješ, da mrziš samu sebe, da su te svi ostavili i molila si me da ti pomognem. Rekla si mi da ćeš se okrenuti vjeri i moliti Boga za oprost jer u ovom trenutku jedino on može spustiti svoju milost na tebe i kroz teške prepreke izvesti te na pravi put. Odlučila sam da ti pomognem i počele smo ići na terapije, ali tvoje srce je bilo sve slabije i slabije. U tvom neznanju doktori su tražili donatora jer su znali da će ti srce brzo otkazati. Ponudila sam se kao donator znajući da ćeš jednog dana svoju nanu i mene učiniti ponosnim i da ćeš promijeniti život iz korijena. Ponudila sam se jer sam znala da te ne bih mogla gledati kako umireš jer si bila dio mene i voljela sam te više od sebe i samo Bog zna s kakvim posljedicama će se nositi moja duša ali ti si vrijedna toga. Zato ti pišem ovo pismo jer ne želim da te ostavim bez odgovora, a i tek tako da me se sjetiš i onda kada ti bude najteže da bez ikakvih pitanja nastaviš dalje. Ostavljam ti jedan vrijedan poklon, a to je moje srce. Nadam se da će ti služiti kao i meni. Čuvaj ga. Ti biraš svoju sudbinu. I zapamti jednu stvar, nikad nećeš biti sama vidjet ćeš me u snovima ili makar kad zatvoriš oči.

P.S Sve se ovo moglo drugačije desiti ali nadam se da ćeš u budućnosti učiniti pravu stvar i birati samo dobro.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 46 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments