Imaš još 350 dana

7 jan
Matea Šain

Probudih se jutros, spremih kofer, nekoliko džempera kao protuudar na mostarsku buru i debele rukavice. Kao modni dodatak ovo jutro uzimam tamne podočnjake i kaput zakopčan do nosa. Opet Mostar. Povratak nakon blagdana kao udarac 3 snažna zaštitara noćnog kluba u leđa. U džepove sa strane spremih i one novogodišnje odluke koje sam prije koji dan smišljala i zapisivala u krajeve rokovnika da ih nitko ne pročita. I sinoć sam nadodala jednu. Nekako to zapisivanje zamisliš kao da si odradio pola posla pridržavanja odluke, a evo, surovo iskrena , priznajem da je češće ostalo samo zapisano. Ulazim u bus i sjedam do prozora. Mislim da nigdje moje misli nisu bile glasnije nego upravo u tim busevima i putem do Mostara. U ta dva sata nekad prijeđem više od dvadeset godina života, posjetim ljude koje godinama nisam vidjela i ispričam sebi ono što nikad ne pričam. Ono o čemu se razmišlja pred spavanje ili što guraš negdje krajem mozga za ono neko drugo vrijeme. Neko pametnije vrijeme. Manje opterećeno. Vrijeme bez kolokvija, računa za struju, prehlade, taksija koj kasni i lošeg signala Interneta. Svi se ponekad suočavamo sami sa sobom, a većinom se ti monolozi sastoje od svađe sa samim sobom i prekidanja razgovora uzimanjem mobitela i jednom rundom Quiz Planeta izbjegavajući sve što te može podsjetiti da nisi na putu ispunjavanja onih zapisanih odluka iz rokovnika. Onda se naživciraš, kao na gužvu i vozača koji vozi prebrzo. Pođe te žuljati sjedalo i smetati onaj umorni student ispred tebe koji je spustio sjedalo skoro na tebe i zaspao. Pođe ti smetati sve oko tebe, a znaš da je upravo u tebi ta mala spravica kojoj trebaš napunuti baterije i krenuti.

Imaš još 350 dana…

Matea Šain

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 637 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa