Hirschlanden

5 okt
Zlatan Tucaković

Hirschlanden. Mjesto kod Ditzingena, predgradja Stuttgarta. Mislim da sam prvi Interrailas ikad koji je tamo dosao. Lijepo su me ugostile Amina, Lamija i Milica, i ovom prilikom im se zahvaljujem. Dakle, prica pocinje u Hirschlandenu u 19:50. Odlucio prosetati do Ditzingena. Nosim kesurinu flasa da vratim u supermarket. Put je lagan, samo pratim cestu. Lako cu ja to, dole sam brzo, idem na S-Bahn i u Stuttgartu sam za cas. I krenuo ja. Divni krajolici, divim se prirodi. Mislim kako je lijepo ovdje zivjeti. Idem glavnom cestom, stizem do nekog nadvoznjaka, zaobilazim ga i prolaskom kroz naselje izlazim na glavnu cestu (ali ne onu pravu). Nastavljam pravo, ali vec mi se pojavljuju neobicni prizori, jer sam isti put presao ranije u autobusu. Mislim si, ma mozda je drugi put ili nisam obracao paznju dok sam se vozio. Nastavljam pravo. Idem uz cestu jer nema trotoara niti iceg slicnog. Kruzni tok, skrecem desno, nekako mi je bilo smislenije. Idem pravo, desno neka fabrika necega (nisam zakljucio cega), idem dalje, desno dolaze plantaze, kukuruza u izobilju, cujem zvuk S-Bahna, a ne vidim sine. Nigdje nikog od ljudi u blizini. Srecem covjeka na biciklu, pitam za upute do najblize stanice S-Bahna na tecnom njemackom, govori mi da sam izmedju dvije stanice (a S-Bahn pici izmedju dvije stanice otprilike dvije minute, zbog predstave o udaljenosti) i da se okrenem i idem nazad do kruznog toka jedno 2km i da nastavim pravo. Ne vjerujem, valja sad ponovo nazad. Planovi se mijenjaju, cilj postaje vratiti flase, kupiti nesto za prigristi i doci kuci. Mislim si, kako si glup, izgubis se u mjestu sa jednom glavnom ulicom, a u Istanbulu se znas snaci. sta je s tobom? Nakon 2km, pitam novog biciklistu gdje je centar Ditzingena, kaze idi pravo jos kilometar pa desno. Dolazim u urbaniji dio, osmijeh se vraca na lice, pitam mjestana gdje je najblizi supermarket. Daje mi upute i kaze da se supermarket zove Edika, Etika, ili tako nesto, mozda i Erika. Meni nepoznat lanac. Dodjem do tog mjesta, i dalje ne vidim market. Pitam novog prolaznika, poslusam ga pa onda novog i tako sve dok se ne priblizih. Sada mislim, kakvo je ovo selo, garant je Etika neki granap, kad skrecem i iza coska veliki centar Matković i u njemu Edeka supermarket. Ulazim, prvi jezik koji cujem je nas, vracam flase, dobra tri eura, i uzimam nesto za pojesti, idem kuci. U povratku se nisam divio prizorima, jer mi nije bilo ni do cega. Bez vecih problema stigoh kuci oko 21:50. Dva sata lutanja po poljanama oko Ditzingena. Definitivno jedna od avantura koje cu pamtiti. Najvece avanture najcesce dodju spontano i neplanski.

(Visited 93 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin