Goražde kraj Drine spava

25 mar
Amila Mašić

Želim da prekinem ovu tišinu svojih misli i da osjetim zvukove u prirodi.

Ležim pored rijeke Drine, na samoj ivici obale koja kao da će se urušiti. Vrbe ispod mene su poplavljene, voda im je gotovo do pasa. To nije obična voda, bez snage, bez riječi, to je proljetna voda, žustra i pomamna. Na mjestu gdje se odbija od obale i gusto posađenih vrba, stvara se nova, jača matica i zuji kao zategnuta žica, između dvije obale.

Taj zvuk vode slušam dugo, ispunjena sa njime i ponavljam ga u sebi. Sutra, već kad rijeka splasne, neće na ovom mjestu biti ni vodene matice, ni ovoga zvuka. Sve je prolazno, zvukovi, boje, vrijeme, ljudi. A rijeka Drina teče, bez obzira na doba, na vjetrove, na sunce, ona ide neustrašiva, jaka  u svojoj  jačini, sigurna u sebe, da joj niko ništa ne može.

Divim joj se, toj njenoj istrajnosti i ljepoti kojom mami. A opet pomislim, sretni smo mi Goraždani što je ona dio nas, što nas spaja, i u dobru i u zlu. Goražde je sa njom raslo, napravilo prve korake, kao malo dijete koje tek uči da hoda i da govori. Počeli su igru od pijeska i zemlje, pa poslije od igre načiniše temelje nove budućnosti koji će se mijenjati iz generacije u generaciju. Vrijeme je donosilo nove ulice, nove mahale, nove priče, nove ljude poput Isaka, Radeta, …koji će san pretvoriti u javu, a Goražde, u grad u kom su sanjari pronašli svoj put istine, pravde i ljepote življenja.

Kažu da nikada drvo ne siječemo zimi, da ne donosimo negativne odluke u depresiji, da svoje najvažnije odluke ne donosimo u najgorem raspoloženju. Za sve trebamo biti samo strpljivi i čekati, oluja će proći, a proljeće će zakucati sa svojim promjenama na vrata. Osjećam da se nešto dešava, da ovaj grad, grad moje mladosti, ne želi da utone u san, u neki spokoj nego me uvijek nanovo iznenadi simfonijom lijepih riječi i djela koje će trajati dugo, i ljeti,, i u jesen, i zimi. Zato i volim što sam dio ovog vremena, dio ove vode, ovog  proljeća.

Bez obzira gdje odem i kuda me životni puti odnesu, uvijek ću svoje sunce, ovo goraždansko, nositi sa sobom, uz zahvalu, da sam dio jednog vremena i jednog toka.

(Visited 304 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments