Globalno zatopljenje

22 jun
Esma Bilić

Zemlja se zagrijava. Procjenjuje se da se od 1900 do 2005 godine temperatura na Zemlji povećala u prosjeku između 0.4 i 0.8 °C. 22 najtoplije godine ikad zabilježene dogodile su se u intervalu od 1980 do 2005, a 2005 je bila najtoplija godina ikad zabilježena.

Prema definiciji globalno zagrijavanje je povećanje prosječne temperature na površini Zemlje. U današnje vrijeme taj izraz uobičajeno koristi kao referenca na zagrijavanje površine Zemlje koje se događa i koje će se dogoditi zbog ljudskih aktivnosti.

Detaljan prikaz efekta staklenika

UZROCI GLOBALNOG ZATOPLJENJA

Smatra se da je glavni uzrok globalnog zatopljenja povećana količina ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova koji se oslobađaju u atmosferu, a to oslobađanje plinova je posljedica spaljivanja fosilnih goriva (nafta, ugljen i plin), uništavanja šuma u korist poljoprivrede, i ostalih ljudskih aktivnosti.

Prvi utjecaj je direktno odbijanje jednog dijela sunčevog zračenja natrag u svemir, a drugi utjecaj je reflektiranje jednog dijela sunčevog zračenja koji se odbio od površine Zemlje natrag prema Zemlji (vidi sliku).

Ovaj drugi utjecaj zove se efekt staklenika i taj efekt je odgovoran za održavanje povoljne temperature na površini Zemlje. Da nema efekta staklenika prosječna temperatura na površini Zemlje bila bi oko -19 °C, a ne oko 15 °C koliko je sada.

POSLJEDICE GLOBALNOG ZATOPLJENJA

Neke od mogućih posljedica globalnog zatopljenja su:

• dizanje razina mora i oceana zbog topljenja ledenjaka i glečera biti će prema nekim procjenama od 18-59 cm do kraja 21. stoljeća
• povećanje broja ekstremnih vremenskih događaja (više oluja, valova vrućina, poplava,…)
• povećanje ozbiljnosti ekstremnih vremenskih događaja (razornije oluje, duži valovi vrućina, veće poplave, …)
• topljenje glečera izazvati će isprva povećanje dotoka, a zatim nestašice vode u nekim dijelovima svijeta
• toplija okolina pogodovati će širenju raznih bolesti i time znatno utjecati na javno zdravlje

Procijenjene posljedice globalnog zatopljenja nisu uvijek negativne. Globalno zatopljenje vodi promjeni klime, a to će imati pozitivne učinke u nekim regijama, dok će neke druge regije osjetiti negativne posljedice klimatskih promjena.

NEKI OD MOGUĆIH FAKTORA KOJI ĆE DODATNO UBRZATI GLOBALNO ZATOPLJENJE:

• Prije 11 hiljada godina u sibiru je nastao sloj leda koji je prekrio vegetaciju isušenih močvara i time zarobio ogromne količine metana. Otapanjem tog leda u idućih nekoliko desetljeća u atmosferu će se ispustiti goleme količine metana, a metan je izuzetno efikasan staklenički plin. Jedan kilogram metana ima prema istraživanjima isti staklenički učinak kao 25 kilograma ugljičnog dioksida.
• Prema nekim procjenama globalno zatopljenje moglo bi uzrokovati gubitak ugljika u površinskim ekosustavima i time povećanje istoga u atmosferi.
• Treći veliki faktor dodatnog ubrzanja rasta prosječne temperature su veliki šumski požari. Tim požarima se oslobađa ogromna količina ugljičnog dioksida, a samo smanjenje šumskih površina smanjuje mogućnost apsorpcije povećane količine ugljičnog dioksida, pa on ostaje u atmosferi. Vjerojatnosti izbijanja velikih šumskih požara biti će naravno veće kod viših prosječnih temperatura, pa se i time zatvara pozitivna povratna veza globalnog zatopljenja.

ZAKLJUČAK

Globalno zatopljenje već sad znatno utječe na klimu i vremenske prilike na Zemlji. Prema izvještajima Svjetske meteorološke organizacije navodi se da je povećanje prosječne temperature glavni krivac za rastući broj suša i poplava. Visoke temperature također produljuju sezone suša u Africi i zbog toga propadaju usjevi pa dolazi do nedostatka hrane a i pitke vode. Europa, Sjeverna Amerika i dijelovi Azije nalaze se u području umjerene klime i time su u određenoj prednosti prema ostatku svijeta jer se ta područja neće brzo pretvoriti u područja u kojima je život znatno otežan – prvo moramo proći kroz faze transformacije iz umjerene klime u oštrije oblike klime, recimo tropske ili pustinjske. Veći problem će imati područja koja su već sad u klimi koja jedva osigurava uvjete za život – recimo subsaharska Afrika. U tim područjima život bi jednostavno mogao nestati.

Postoje dva osnovna načina djelovanja što se tiče klimatskih promjena: sprečavanje i prilagodba. Budući da je sprečavanje tih promjena izuzetno skup proces u kojem bi ljudi znatno trebali promijeniti svoj način razmišljanja o energiji i potrošnji energije, vjerojatno ćemo se morati prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Samo se možemo nadati da će ti novi klimatski uvjeti biti i dalje dovoljno dobri da ljudima osiguraju normalan život na Zemlji…

KAKO RIJEŠITI OVAJ PROBLEM?

Laički (neprofesionalno) gledano, rješenje problema globalnog zagrijavanja je jednostavno: treba reducirati korištenje fosilnih goriva i deforestaciju šuma na najmanju moguću mjeru i time smanjiti koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi, ali u praksi to trenutno nije ostvarivo zbog nedovoljne razvijenosti alternativnih izvora energije.

Smanjenje korištenja fosilnih goriva trenutno je vrlo teško izvedivo zbog stalnog rasta gospodarstva i stalne potrebe optimizacije proizvodnje, a sama optimizacija znači smanjenje ulaganja u čiste i obnovljive izvore energije jer su takvi izvori energije na početku u pravilu skuplji od fosilnih goriva. Trenutno najveći zagađivač atmosfere su Sjedinjene Američke Države, a slijede ih Kina i Rusija. Tradicionalno oslanjanje SAD-a na fosilna goriva stvorilo je jake lobije koji svojim djelovanjem sputavaju razvoj novih izvora energije, a Kina je na drugom mjestu zbog izrazitog gospodarskog rasta u posljednjih nekoliko godina i tradicionalnog oslanjanja na ugljen kao primarni izvor energije.

Drugi uzrok globalnog zagrijavanja je uništavanje šuma. Šume su bitne za održavanje normalne razine stakleničkih plinova zbog postupka fotosinteze. Biljke prilikom postupka fotosinteze uzimaju CO2 iz atmosfere, a ispuštaju kisik natrag u atmosferu i time direktno utječu na razinu stakleničkih plinova u atmosferi.

S druge strane, samo spaljivanje šuma ima dvostruko negativan učinak: spaljivanjem se oslobađa velika količina ugljičnog dioksida, a smanjena površina šuma ima manju sposobnost apsorpcije tog istog ugljičnog dioksida. Zbog stalnog povećanja broja ljudi na Zemlji potrebno je i više hrane, pa se zbog toga radi deforestacija šuma u korist širenja obradivih površina za stočarstvo i poljoprivredu. Najviše uništavanja šuma u korist poljoprivrede i stočarstva događa se u Južnoj Americi tako da se krči Amazonska prašuma, a slikovito je da se za Amazonsku prašumu još upotrebljava i izraz “pluća svijeta”.

(Visited 525 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments