Nakon dugo vremena poželim da plačem
No ne zbog tuge
Nedostaje mi nešto u grudnom košu
I osjećam krajeve te rupe kako peku
Nešto me tjera da se vraćam nazad
A vrijeme ide samo naprijed
U sitne sate noći
U sve dublju tišinu
Dok ispred mene stoji nepročitana knjiga
A vatra u kaminu se gasi
Htjela sam da je gledam u toplom miru
No vlada hladni muk
Nešto glasniji od onog što čujem iz svojih grudi
— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 87 times, 1 visits today)
