Frida ili iznad ženskosti

10 feb
Jasmila Talić - Kujundžić

Iz tijela iskoračiš na bjelinu

Dok zveckaju perle kroz pomrčinu

Tražiš težište arhitekture veli čanstvene

I unigender apsolutnost izvan žene

Koja rađa sebe kao Frida bez lica, na krevetu

Žudeći biti Majka biljci, oblaku, djetetu

Zvuk trbušnih plesačica čija koža kroz tunel sija Varljiv je,

jer od vlažnosti zbrke tuga klija

A plesačice ostavljaju za sobom put dukata

Za kojima posegneš, a čizme utapaju se u lokvu blata I stružeš koljenima,

tražeći izlaz klečeći

Šutnjom bježeći, tražeći riječi

Kojih nema, jer ne možeš izraziti radosti svjetlosti

Koja pomalja se kroz dolinu lubanja i kosti

– Oni ništa nisu: ni krik, ni strah.

Samo prašina

Zlaćanih niti iznad kojih stoji

Sudbina Kroz pomrčinu na narukvici ti perle zveckaju

Trajanje i postojanje ti odaju

Dok kližeš na ledu, vrteći se

U izvanrednom i izvanrodnom skoku

Bivajući majka u Majci koja nikad nisi bila.

 

***Tekst preuzet iz magazina Preventeen čiji je izdavač Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE***

(Visited 152 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin